/neke najvažnije smjernice kod kupovine nekih najčešćih namirnica iliti komada prirode koje smo zapakirali i koristimo kao hranu/
...voće:
da je zrelo. Već sam jednom pisala malo o tome [
ovdje] ali još uvijek prečesto slušam ljude kako govore da bi rado jeli voće ali im loše sjeda na želudac ili stvara žgaravicu. Voće stvarno mora biti zrelo da bi bilo lako probavljivo. Da, nezrelo voće zaista može loše sjesti na želudac ali nije onda zrelo voće krivo za to nego ljudski mozak koji misli da voli kiselo i hrskavo. Postoji toliko sorti jabuka koje su hrskave i kada su zrele... Zrelo voće mora bili mirisno. Slatko. Mekano kad ga stisneš (neko više neko manje, naučiš s iskustvom pa onda čak i zrelu jabuku možeš osjetit na dodir). Zelena ili žuta banana nije zrela. Banana mora imati što više smeđih točkica po sebi i iznutra biti mekana i skroz slatka. Kisela naranča isto nije zrela. Sve što je nezrelo, kiselo, zeleno i bez mirisa može, ako se konstantno i dugoročno konzumira u većim količinama oštetiti zube i probavni sustav. Na sreću, valjda nitko nije toliko lud da može pojesti nekoliko kila nezrelog voća svaki dan.
Klimakterično zrenje je pojava prisutna u nekih biljnih vrsta koja omogućava da plod sazrije i nakon što se odvoji od majčinske biljke. Pokretač tog procesa, kao i sazrijevanja plodova općenito, je plin etilen (eten) koji djeluje kao biljni hormon i biljke ga prirodno luče. Neka osnovna podjela bi bila ovakva: voće s klimakteričnim zrenjem, odnosno ono voće koje nakon branja luči etilen i nastavlja sazrijevati su jabuke, kruške, breskve, marelice, neke sorte šljiva, kivi, dinje, rajčice, kaki (japanske jabuke), smokve, avokado, banane i mnoge vrste egzotičnog voća o kojima ovdje neću pisati jer nije baš primjenjivo na hrvatsko podneblje; dok je voće koje nakon branja ne dozrijeva, odnosno treba dozreti na stablu sljedeće - agrumi (naranče, mandarine, limuni), trešnje, višnje, grođže, bobičasto voće i neke sorte šljiva. To bi značilo otprilike da naranču treba kupiti zrelu, a jabuka ili banana ako je malo nezrela može veselo sazreti u košari ispod stola (pa i ako je jako nezrela, ali ako se voće bere jako nezrelo onda niti kada bude zrelo neće imati puni, slatki okus kakav bi imalo da je dozrijevalo na stablu). Zato, ne jedite odmah nezrele jabuke i banane koje ste kupili nego pričekajte koliko god treba da to voće bude zrelo!
Napisat ću malo više o svakom pojedinom voću u nekom od idućih postova.
...banane:
još jedna važna stvar koja se tiče konkretno banana kao jednog od najčešće konzumiranog i široko dostupnog voća o kojem zapravo malo znamo - da su fair-trade. Zašto? Čitajte dragu Marinu s bloga
FiggyPiggy i njezina dva teksta o banani [
prvi] i [
drugi].
...datulje:
da nisu prekrivene šećernim sirupom. One tuniške što ih najčešće možete naći u bilo kojoj trgovini, zapakirane u duguljastu kutijicu od stiropora i s plastičnom grančicom u sredini, to najčešće jesu. Takve datulje izgledaju neprirodno sjajno i ljepljivo. Sušene datulje mogu biti malo sjajne od vlastitog šećera, ali onda to malo drugačije izgleda. Ako niste sigurni a kupujete zapakirano, uvijek pročitajte sastojke na etiketi (vrijedi za svo suho voće).
...ostao suho voće:
općenito je dobro malo obratiti pažnju, pogledati u što je bilo uvaljano suho voće prije skladištenja. Smokve se, primjerice, često čuvaju u soli, ulju ili brašnu. Grožđice u rafiniranom suncokretovom ulju. Neko drugo voće u šećernom sirupu. Suho voće u dosta slučajeva nije niti sirovo već može biti sušeno na visokim temperaturama. Kako uvijek pouzdano znati, teško je reći, ali kome je stvarno bitno, taj će naći to što traži ili barem dobru zamjenu za to. Meni su recimo murve (dudovi) jedno od najdražeg sušenog voća, ali budući da su u Hrvatskoj jedine suhe murve koje si mogu priuštiti one koje po ljeti nađeš na podu ispod stabla (i sa slašću pojedeš sve isti dan...), ne brinem što ih ne mogu koristiti kad god poželim nego koristim sirove grožđice koje se mogu nabaviti po skroz prihvatljivoj cijeni.
///al ak postoji u zagrebu jeftino kupit suhe murve recite mi pliz ////
...kakao:
da je fair-trade. Ok, i da je sirov, ako volite, ali po meni je ovo prvo puno važnije. Kakao koji se može kupiti u trgovinama najčešće dolazi s plantaža u Africi gdje se zloupotrebljava ljudski rad. Također, kao i kod banana, ta je proizvodnja često vrlo destruktivna za prirodni okoliš i uključuje razne otrovne kemikalije. Guglajte. Tko zna što se sve događa a da mi to niti ne znamo. Nažalost u današnjem kaosu od trgovine po svijetu teško je uvijek znati što se stvarno događa na plantažama i je li nekakav certifikat zaista garancija da je vaš proizvod došao iz fer pogona. Koliko god sam oduvijek voljela kakao, u zadnjih godinu dana ga stvarno rijetko koristim - sama ga ne upotrebljavam nego ga radije zamijenim rogačem koji između ostalog raste i kod nas. Naravno da imam neke prijatelje koji su veliki ljubitelji čokolade pa tu i tamo napravim kolač s kakaom, a onda biram proizvod s oznakom Fair trade ili Rainforest alliance.
A sada što se tiča sirovog ili prženog... Običaj je da se kakaova zrna prže prije bilo kakve daljnje prerade. Ako na pakiranju ne piše da je kakaov prah sirov, znači da je pržen. Moram priznati da iako jedem većinom sirovu hranu, nije mi neka frka ako je kakao pržen. Kakaova zrna ionako nisu neka prirodna hrana za čovjeka i sirovi kakao nije lako probavljiva namirnica, kao niti bilo koja druga sjemenka (zato recimo bademe namačete u vodi, da se aktiviraju enzimi). Sadrži fitinsku kiselinu i sve. Ok, ok, ponekad se sirovi kakao fermentira kako bi se smanjio udio tvari koje se u ljudskom tijelu ponašaju kao antinutrijenti ali osobno sam odlučila da mi za tih jednom u par mjeseci što ga pojedem neće sirovost biti presudni čimbenik.
...orašaste plodove:
da nisu užegli. Znate onaj miris užeglog ulja? Ako vam razni oraščići imaju takav neki šmek dok ih jedete, onda tko zna koliko dugo su stajali i što su sve prošli.. Ako možete nabaviti bademe i orahe u ljusci to je super (iako će vam za kolač trebati čekić ili kamen i malo više strpljenja) jer unutar ljuske su oni dulje zaštićeni od vanjskih utjecaja i dulje će ostati svježi.
...heljdu:
ako želite sirovu heljdu koju je moguće klijati i o kojoj se priča u svim ovim receptima, pazite da ne kupite heljdinu kašu. Heljdina kaša je već pržena, brzo se razmoči i ne klije (normalno). Heljdina kaša /pržena heljda je smeđa, dok sirova heljda ima svijetlo, zelenkasto do svijetlo-smeđe zrno koje izgleda nekako kompaktnije i žilavije nego kod pržene.
...ostalo:
kad se sjetim, nadopišem pa javim! Uživajte ☼
