Pišem par mudrih za sve one kojima sline cure na fotke sirove hrane i voljeli bi nešto promijeniti u svojoj prehrani, ali ne baš ''toliko radikalno''. Jasno mi je da većina ljudi ne osjeća neku preveliku motivaciju ili razlog da pređe na sirovu hranu odmah sada ko iz topa, ili uopće ikad. Pogotovo ako su navikli na životinjsku hranu i puno kuhanog i malo povrća i voća... Za tako naglo mijenjanje navika čovjeku vjerojatno treba dobar razlog kojeg je sam sa sobom dokučio. Ali znam puno ljudi koji bi htjeli prestati jesti životinjsku hranu i rafiniranu hranu ali se osjećaju kao da im treba i ne znaju čime da ju zamijene. Skužila sam i da se neki prijatelji oslanjaju na mene da ću ih ''veganizirati'' (:D) ili predložiti plan za novi životni stil. Pišem ovaj blog zato da podijelim s ljudima ono što je meni puno puno pomoglo, pa mi je jako drago kad čujem da su nekoga motivirala moja blebetanja. Ali nemojte samo mene slušati nego istražujte i po internetu jer ima puno recepata i savjeta i filmića na jutubu i nešto ćete naći za sebe. S pametnom dozom kritičkog razmišljanja jer svaka budala može nešto objavit. Ja pratim ljude koji mi izgledaju zdravo i sretno i iskreno i za koje vidim da im stil života koji promoviraju doprinosi tom stanju. Ono što je po meni bitno u biljnoj prehrani je da se sastoji od cjelovitih namirnica (voća, povrća, orašastih plodova umjesto ulja, može i malo cjelovitih žitarica i mahunarki tko voli, krumpira...ali bez prerađene hrane) i da ima nizak udio masnoća. Puno ugljikohidrata i puno masnoća u prehrani nije dobra kombinacija, a ako želite opstati i biti zdravi na biljnoj prehrani, birajte dobre ugljikohidrate iz cjelovite hrane - voće je puno ugljikohidrata, da netko ne bi zabrijao, a postoje i drugi izvori, recimo krumpir i batat (i žitarice).. Zasada mi vjerujte, a u nekom od idućih postova ću pisati zašto biram ugljikohidrate iz hrane kao glavno gorivo za tijelo (kažem to jer pored današnjih LCHF prehrana neće svima odmah zazvučati logično).
Primijetila sam da ljudi ''postanu vegani'' i onda samo izbace životinjsku hranu ali i dalje jedu puno tjestenine, peciva iz pekare, kruha, ulja, variva sa zaprškom, pržene hrane, raznih kupovnih namaza, pasterizirane hrane, jela iz konzerve, ponekad ubace puno soje ili sejtana itd. I onda nakon nekog vremena skuže da su manje zdravi nego dok su jeli meso, a mesojedi jedva dočekaju da im kažu da je to zato što su vegani i nek si pojedu jaje ili malo piletine... Ali pričekajte, vegani, prije nego zagrizete piletinu (ako to ne želite). Stvar je u tome da dosta ljudi izbacivanjem životinjske hrane iz prehrane izbaci jedinu cjelovitu hranu koju su do tada jeli. Rafinirana hrana kao što je tjestenina, sejtan, kruh, sojini proteini i ulje popuni želudac ali ne pruža tijelu važne nutrijente. Ne može se tijelo izgraditi bez minerala (osim kod onih rijetkih sretnika koji žive od sunca i zraka). Zato je toliko važno jesti cjelovitu hranu. Ono sve gore navedeno možete jesti kao poslasticu jednom tjedno ili tako nešto, ali u međuvremenu se treba hraniti pravom hranom. Svježe voće, povrće, krumpiri, žitarice, mahunarke, orašasti plodovi, to sve dolazi u obzir kao izvor nutrijenata i energije. Tijelo se obnavlja i cijelo vrijeme nastaju nove stanice i moraš ga nečime zaista hraniti, a ne samo nahraniti lažnu glad lažnom hranom.
Ljudi zaborave da cjelovita hrana nije nikakav luksuz nego je to zapravo najjednostavnija hrana, u svom izvornom obliku. Suludo je da je danas lakše kupiti stotine prerađenih proizvoda, konzervi, čokoladica, tjestenina, instant kave i pašteta nego svježe sezonsko povrće. Dođeš u dućan i tisuće konzervi i zapakiranih gluposti vrišti s polica, a ono malo salate u kutku s povrćem je uvenulo iako je pošpricano tonom kemikalija jer stoji tu već tjedan dana. Nadam se da to nije samo meni nenormalno. Srećom, još uvijek uz sve to postoji i više nego dovoljno izvora prave hrane i zaista ne postoji pametna izlika da ju čovjek ne jede.
Jednom kada se čovjek oduči od navike da mu bilo što prerađeno uopće izgleda kao hrana, ne pada mu više na pamet da ode u pekaru ili posegne za nekom zapakiranom gluposti na polici dućana. Ja danas uopće ne vidim većinu stvari koje se vani prodaju kao hranu, a sjećam se da sam u srednjoj školi za užinu skoro svaki dan jela slance iz pekare jer sam mislila da moram, jer su koštali 2 kune. Odvratni su bili, nisam voljela te slance uopće. Kad sam krenula na faks, kupovala sam si hrpu čokoladica u menzi jer su koštale kunu i opet su bile ''najisplativija'' užina. A i bila sam ovisna o čokoladi... Danas ne mogu zamisliti ništa od toga kao hranu. Sve je stvar navike i čovjek može lako i brzo promijeniti navike ako shvati da one stare nemaju smisla.
No da ne skrenem previše... Počela sam pisati ovaj post zato da približim malo neke sitnice ljudima koji kupuju ručak u pekari a znaju da to ne valja i htjeli bi nešto promijeniti no ne znaju kako. Ako jedete kuhanu hranu, stvarno se isplati provesti pola sata dnevno u kuhinji da ju sami i pripremite jer onda znate što ste stavili unutra. Kada vani kupujete hranu, gotovo je sigurno da ćete unutra naći ulje i brašno i eventualno neko zamašćeno prekuhano povrće. Ovdje ću napisati par ideja kako izbjeći neke stvari kod kuhanja za koje većina ljudi misli da su neizbježne. Zapravo ćete si jako pojednostavniti život jer su i praktične. Ubacit ću i neke sitnice za koje me prijatelji često pitaju, ako se sjetim sad. Pa počnimo...
dinstanje/
na vodi! Da, da, tako je. Na vodi. Bez ulja. Luk, češnjak, đumbir, biber, što god volite dinstati. Može se savršeno podinstati na vodi. Očita prednost je ta što ne unosite nekakve izvitoperene od vrućine masne kiseline u svoje drago tijelo, ali moram dodati da je i dosta praktičnije: teže zagori jer kako voda isparava, tako možeš dodavati još vode i tako do mile volje, dok se luk ili štoveć ne podinsta; a kasnije je puno lakše oprati tavu jer se ništa ne zakori nego se sve lagano ispere vodom. Da, da, i ja sam se, kad sam probala, zapitala zašto se nisam toga ranije sjetila.
Bilo kakvo kuhanje bez ulja je s u p e r i jednako ukusno i sočno kao i s uljem. Sad mi je čak malo zlo kad razmišljam o zauljenoj hrani. Kad znaš da nijedna hrana ne mora biti zauljena. Još je više super sirova hrana ali polako.
kruh/
hranjenje u pekari ili Lidlu ne dolazi u obzir ako želite poboljšati svoje zdravlje, to je valjda svakome jasno. Ali ponekad ljudi koji peku svoj kruh od pšeničnog brašna nisu svjesni da to, iako je domaće, nije zdrava hrana. Da, nema aditiva i to je dobro, ali današnja pšenica je toliko nezdravo genetski izmanipulirana i sadrži previše glutena čak i za ljude koji ga ''podnose''. Već samo izbacivanje pšenice iz prehrane mnogim ljudima donese super poboljšanje u zdravlju. Vrijedi probati. Općenito nisam baš pobornik glutena u prehrani ali u početku, ako vam se čini da morate nešto, možete koristiti druge žitarice kao što su pir ili raž. Ili bar stare sorte pšenice. Od pira se može napraviti kruh s dizanim tijestom jednake teksture kao od pšenice, samo što je boljeg okusa. Ali ako niste neki ludi kruhojed, nemojte bolje ni to, nego si, ako baš morate na nešto namazati gvakamole, radije radite neke zamjene - da sad ne mlatim po sirovim dehidriranim krekerima jer ćete reći da nemate dehidrator i nemate vremena klijati heljdu ili ribati mrkvu, ima puno recepata po internetu za kruhčiće od kokosovog, bademovog, suncokretovog itd. ''brašna'' (možete iskoristiti ostatke od mlijeka od orašastih plodova, još i bolje jer su manje masni). U takvim receptima se često za povezivanje smjese koristi jaje, pa zato, tntntntn, jaje:
jaje/
ako koristite jaja kako biste povezali neku smjesu (falafel, palačinke, popečke, štatijaznam), nemojte više jer lanene sjemenke tako dobro obave posao! Kao zamjenu za cca 1 jaje (nemojte me za riječ...) potrebno je samljeti 1 jušnu žlicu lanenih sjemenki i umiješati u 3-4 jušne žlice vode. Nakon nekih pola sata (pa i manje), lan će pustiti sluz i tu smjesu možete koristiti umjesto jajeta. Možete istu stvar napraviti s cijelim lanenim sjemenkama ako ih želite imati u komadu u hrani..
vrhnje za kuhanje/
manju šaku suncokretovih sjemenki izblendajte u blenderu s 1-1.5 dL vode dok ne postane glatko i bez komadića. Dodajte u jelo umjesto vrhnja za kuhanje. Ima okus kao da ste radili s vrhnjem, pitajte Šekija ili vjerujte :D
pire krumpir/
kuhani krumpir izgnječen s gore opisanim ''vrhnjem za kuhanje'', suhim delikatesnim kvascem i malo himalajske soli - najbolji pire ikad, odobrili prijatelji svaštajedi!
mlijeko/
ako mislite da vam treba mlijeko uz žitarice za doručak ili želite staviti mlijeko u crni čaj ili kavu... napravite bademovo mlijeko - ne morate niti točno slijediti količine u ovom receptu, nakon par puta ćete vidjeti kako vam najbolje odgovara. I šaka badema na pola litre vode može biti dovoljna. Ako želite posebno slatkasti-kremasti okus, preporučam {badem : indijski oraščić} = {1 : 1}. Najbolje je.
svježi sir/
[ovo] i sve varijacije na temu...
šećer/
datulje brate! Što se sve može s datuljama, čuda. Za one čudake koji ne vole datulje (hihiii) - u kolaču ih nit ne osjetiš, osjetiš samo da je slatko. Grožđice su isto super. Rogač je isto sladak ali jako suptilno. A sada ako nekome baš fali (ali sumnjam da fali pored datulja) - postoji kokosov šećer, datuljin sirup, muscovado... Sve je bolje od rafiniranog šećera. Najbliže ustima što je ok da bijeli šećer dođe je u pilingu za lice.
ulja/
već smo otkrili da za dinstanje nije potrebno ulje. Sad bi neki pržili falafel u ulju. Ali vjerujte mi pliz da falafel i bilo kakve popečke možete ispeći u pećnici na suho i jednako su fini! Neke od tih stvari se mogu ispeći i na suho na dobroj tavi. Nisam od pečenja i prženja ali pišem ovo za one koji žele malo unaprijediti stare navike jer ih nisu spremni odbaciti. To je isto okej. Rafinirano ulje je skroz grozno i ne želite to u tijelu. To je čista masnoća koja je još k tome prerađena, uništena joj je prirodna struktura i lišena je svega imalo dobroga. Ja ne koristim niti hladno prešana ulja u prehrani jer mi je dovoljna količina masnoća koju dobijem iz orašastih plodova i avokada. Ali ako ste navikli na ulja, neka barem budu kvalitetna, hladno prešana i samo sirova (znači ne kuhaš s uljem nego ga dodaš naknadno ako moraš). I niti takvog ulja ne treba puno. Pola žlice u salatu sasvim dovoljno. Iako salata može biti jako fina i bez ulja. Bilo kakvo ulje (i hladno prešano) kao niti bilo kakav šećer (da, niti nerafinirani) nije cjelovita namirnica jer je izolirano iz svog prirodnog konteksta. Kada jedeš kokos, jedeš i vlakna i sve što se nalazi u njemu uz ulje. Isto vrijedi i za datulju i šećer. Naravno da su i kokosovo ulje i datuljin sirup daleko bolja varijanta nego bilo kakvo rafinirano ulje i bjeli šećer, ali tijelo će vam biti najzahvalnije ako masnoće i šećere unosite iz cjelovitih namirnica. Svi orašasti plodovi su puni masti, postoji i avokado i mladi kokos, a određena količina masnoća (jako mala doduše) postoji i u voću i povrću. Teško da ćete unositi premalo masnoća na niskomasnoj biljnoj prehrani. Ako imate neke sitne probleme kojih se nikako riješiti (recimo masnu kožu ili prištiće ili koju kilu viška), velika je šansa da unosite previše masti. Ja bih recimo mogla biti mršavija ali previše volim lješnjake (prije su bili indijski oraščići i masline na meti) pa ih jedem svaki dan, šta ćeš, možda i to prestanem. Ok mi je to neforsiranje, zato i pišem ovaj post.
brašno/
ako je samo za zgusnuti neku smjesu, mljevene zobene pahuljice su skroz okej. Može i mješavina mljevenih zobenih pahuljica i mljevenog lana. Ne treba vam pšenično brašno ni za što. Postoji i rižino brašno koje je sitnije i finije ako vam baš treba za nešto. Iako brašno...cjelovitost...pričali smo...bolje ne, al može ponekad...
sol/
himalajska ili morska! Zato što nisu čisti NaCl nego imaju druge minerale u sebi, koje ljudsko tijelo može iskoristiti. Neko povrće je već prirodno slano i zapravo bi idealno bilo izbaciti dodatnu sol iz prehrane (isto priča o cjelovitosti), ali glupo se tjerati na nešto i na kraju zamrziti svu tu hranu jer je bljutava. Sve se može polako. Meni je super zamjena za sol sušeni i mljeveni celer (najbolje listovi/stabljike, najslaniji su). On je prirodno dosta slan, a ne unosiš čistu sol. Čista sol potiče zadržavanje vode u tijelu i tako opterećuje organizam, tako da u svakom slučaju nije dobro previše.
alkohol i droge/
sumnjam da ste zapeli na ovom blogu ako su vam to važne sastavnice života... I ja sam cugala i šmrkala kemije u svoje vrijeme, svašta je ušlo u ovaj nos (sori mama), i to očito nije razdoblje života u kojem previše razmišljaš o zdravlju. Dobra vijest je da se s vremenom skroz oporaviš, čak i ako misliš da je to to i da si lud. Nemojte sad odustat od praćenja Lješnjak&Češnjaka, već sam barem 4 godine normalna. I ne, ne iskupljujem se nekakvim štreberskim načinom života i prehrane za učinjenu štetu nego zaista uživam u svemu što život donese. Danas mi je osjećaj od meditacije u šumi pored slapa stoput bolji od bilo kakvog tripa i mdme, ko hoće nek se ruga slobodno ali sreća je u tebi a ne u pivi i mdmi :~) Pišem ovo za prijatelje koji piju i drogiraju se. Svatko bira što mu je važno. Meni recimo već jako dugo nije došla želja da se uništim jer se toliko dobro osjećam svaki dan da mi se ne da to pokvariti.
Nadopisak (za moju prijateljicu Ivanu M.): Kao što ste već možda primjetili, dok ste na sirovoj hrani vam tijelo ''teže podnosi'' alkohol. To je zato što se brže čisti od svih gluposti i silno vam želi reći da alkoholu nije mjesto u vama, barem ne u velikim količinama. To nije samo bolesni mamurluk nego simptomi prirodnog čišćenja od otrova. Zato slušajte svoje tijelo i nemojte ga forsirati samo zato što je cuganje omiljena društvena aktivnost. Ako ne želite potpuno prestati piti, barem smanjite na onu količinu za koju vidite da vam ne šteti. Ako je to trećina pive, jebiga, trećina pive nek bude. Ili odlučite je li vam bitnija piva ili zdravlje.
kava/
kavu sam zavoljela još u osnovnjaku i uvijek sam ju pila jer mi je imala prekrasan okus, tako da ne znam kako je to biti ovisan o kavi. U srednjoj školi sam kroz par godina pila nekoliko kava dnevno i obožavala sam kavu, ali sam u tom razdoblju imala i neobjašnjive bolove u trbuhu. Kada sam prestala piti kavu vani i ostala samo na turskoj (bez mlijeka) koju sam si sama kuhala i počela piti više vode, prestali su mi i ti bolovi. Zadnjih 5 godina nemam naviku piti kavu, iako još uvijek jako volim taj miris i volim kuhati kavu (neke stare navike, štajaznam, volim i kuhati hranu koju ne jedem...). Kada ste većinom na sirovoj hrani, pa čak i samo cjelovitoj biljnoj, ne trebaju vam nikakvi stimulansi i vjerujem da vam čak niti ta ''jutarnja kava'' ne treba. Ali ako ju ne želite smo tako napustiti, onda ju barem pijte bez mlijeka (ili s nekim biljnim mlijekom) i uz dovoljno vode i nikako na prazan želudac. Kava zakiseljava tijelo, a za pravilno odvijanje svih vitalnih procesa, tijelo bi voljelo biti blago lužnato. Zato je dobro izbjegavati hranu koja zakiseljava (više nekom drugom prilikom, sad mislim da sam već pretjerala). I instant kava (neskafe) nije kava nego recept za uništit želudac, a ne kuha se ništa brže od prave kave. Kad pričam o kavi ne mislim na to nego na mljevena pržena zrna kave.
slatkiši/
Sirovi slatkiši su najbolji slatkiši! Ako možete bez posebnih šećera ili meda (samo s datuljama), još bolje. Za napravit neke sirove kuglice ili pločice vam treba 10 minuta, napravite ih hiljadu i imate za svaku krizu. Ja sam se odvikla od šećera i kupovnih slatkiša baš pomoću sirovih kolača, a danas mi ni oni više ne trebaju nego mi je voće glavna stvar.
skupe mašine/
mogu olakšati posao, ali vam ne trebaju. Ima toliko jeftinih sjeckalica i štapnih miksera (ili čak kombinacija štapni/mini-sjeckalica) danas za kupiti da stvarno ne vjerujem da netko baš nema para za to ako ima para za hranu i odjeću i režije. Ja se oblačim na Hreliću ali zato imam solidan blender. Naravno, svatko će uložiti u ono što procijeni kao bitnije.
kul azijske stvari/
kao što su razne alge, fermentirani soja sos (čitajte etikete), miso (-II-), sve vrste riže, rižino brašno i rižin papir za vijetnamske rolice mogu biti fora za uklopiti u prehranu s vremena na vrijeme. Ne morate ih (barem u Zagrebu!) kupovati u fensi bio eko organik dućanima ako niste pri parama, jer ih ima za puno, puno jeftinije po raznim azijskim grocery shopovima. Neću reklamirat, nađite!
kuhanje na pari/
skroz se isplati kupiti onaj metalni ''cvjetić'' za kuhanje na pari (ili naravno posudu od bambusa za kuhanje na pari, ali cvjetić je puno jeftiniji i ponekad praktičniji jer je sklopiv pa možeš i putovati s njim). Staviš u veliku rajnglu/tavu s malo vode na dnu, staviš povrće u ''cvjetić'', poklopiš, zapališ štednjak i kuhaš. Većina povrća se jako brzo skuha (3-5 min), a može se i samo na minutu opariti da bude polusirovo, to je isto fora. Jedino recimo krumpiru ili mrkvi treba malo dulje, ali opet kraće nego kad se kuha u vodi. Super je jer se sačuva više nutrijenata nego kod kuhanja u vodi, a meni nekako i sočnije bude kad je kuhano na pari.
i ne zaboravite/
da uz svu kuhanu hranu treba unositi i barem još toliku količinu sirove! Nema rižota, krumpira ili falafela bez velike salate pored. Nema. Može ponekad ali neka to ne bude navika. Vlakna iz svježeg povrća pomažu ostaloj hrani da se giba kroz probavni sustav, a i iz sirove hrane ćete dobiti puno više nutrijenata nego iz kuhane.
Za nagradu što ste pročitali sve ovo, evo vam jedna korisna FB grupa koju je otvorila Marina (Figgy) kako bi početnici (ali i iskusnjare!) u biljnoj hrani mogli razmjenjivati iskustva, pitati što ih zanima, stavljati slike svojih obroka ili biti inspirirani nečijom objavom. [evo grupa]. Olé!
Primijetila sam da ljudi ''postanu vegani'' i onda samo izbace životinjsku hranu ali i dalje jedu puno tjestenine, peciva iz pekare, kruha, ulja, variva sa zaprškom, pržene hrane, raznih kupovnih namaza, pasterizirane hrane, jela iz konzerve, ponekad ubace puno soje ili sejtana itd. I onda nakon nekog vremena skuže da su manje zdravi nego dok su jeli meso, a mesojedi jedva dočekaju da im kažu da je to zato što su vegani i nek si pojedu jaje ili malo piletine... Ali pričekajte, vegani, prije nego zagrizete piletinu (ako to ne želite). Stvar je u tome da dosta ljudi izbacivanjem životinjske hrane iz prehrane izbaci jedinu cjelovitu hranu koju su do tada jeli. Rafinirana hrana kao što je tjestenina, sejtan, kruh, sojini proteini i ulje popuni želudac ali ne pruža tijelu važne nutrijente. Ne može se tijelo izgraditi bez minerala (osim kod onih rijetkih sretnika koji žive od sunca i zraka). Zato je toliko važno jesti cjelovitu hranu. Ono sve gore navedeno možete jesti kao poslasticu jednom tjedno ili tako nešto, ali u međuvremenu se treba hraniti pravom hranom. Svježe voće, povrće, krumpiri, žitarice, mahunarke, orašasti plodovi, to sve dolazi u obzir kao izvor nutrijenata i energije. Tijelo se obnavlja i cijelo vrijeme nastaju nove stanice i moraš ga nečime zaista hraniti, a ne samo nahraniti lažnu glad lažnom hranom.
Ljudi zaborave da cjelovita hrana nije nikakav luksuz nego je to zapravo najjednostavnija hrana, u svom izvornom obliku. Suludo je da je danas lakše kupiti stotine prerađenih proizvoda, konzervi, čokoladica, tjestenina, instant kave i pašteta nego svježe sezonsko povrće. Dođeš u dućan i tisuće konzervi i zapakiranih gluposti vrišti s polica, a ono malo salate u kutku s povrćem je uvenulo iako je pošpricano tonom kemikalija jer stoji tu već tjedan dana. Nadam se da to nije samo meni nenormalno. Srećom, još uvijek uz sve to postoji i više nego dovoljno izvora prave hrane i zaista ne postoji pametna izlika da ju čovjek ne jede.
Jednom kada se čovjek oduči od navike da mu bilo što prerađeno uopće izgleda kao hrana, ne pada mu više na pamet da ode u pekaru ili posegne za nekom zapakiranom gluposti na polici dućana. Ja danas uopće ne vidim većinu stvari koje se vani prodaju kao hranu, a sjećam se da sam u srednjoj školi za užinu skoro svaki dan jela slance iz pekare jer sam mislila da moram, jer su koštali 2 kune. Odvratni su bili, nisam voljela te slance uopće. Kad sam krenula na faks, kupovala sam si hrpu čokoladica u menzi jer su koštale kunu i opet su bile ''najisplativija'' užina. A i bila sam ovisna o čokoladi... Danas ne mogu zamisliti ništa od toga kao hranu. Sve je stvar navike i čovjek može lako i brzo promijeniti navike ako shvati da one stare nemaju smisla.
No da ne skrenem previše... Počela sam pisati ovaj post zato da približim malo neke sitnice ljudima koji kupuju ručak u pekari a znaju da to ne valja i htjeli bi nešto promijeniti no ne znaju kako. Ako jedete kuhanu hranu, stvarno se isplati provesti pola sata dnevno u kuhinji da ju sami i pripremite jer onda znate što ste stavili unutra. Kada vani kupujete hranu, gotovo je sigurno da ćete unutra naći ulje i brašno i eventualno neko zamašćeno prekuhano povrće. Ovdje ću napisati par ideja kako izbjeći neke stvari kod kuhanja za koje većina ljudi misli da su neizbježne. Zapravo ćete si jako pojednostavniti život jer su i praktične. Ubacit ću i neke sitnice za koje me prijatelji često pitaju, ako se sjetim sad. Pa počnimo...
dinstanje/
na vodi! Da, da, tako je. Na vodi. Bez ulja. Luk, češnjak, đumbir, biber, što god volite dinstati. Može se savršeno podinstati na vodi. Očita prednost je ta što ne unosite nekakve izvitoperene od vrućine masne kiseline u svoje drago tijelo, ali moram dodati da je i dosta praktičnije: teže zagori jer kako voda isparava, tako možeš dodavati još vode i tako do mile volje, dok se luk ili štoveć ne podinsta; a kasnije je puno lakše oprati tavu jer se ništa ne zakori nego se sve lagano ispere vodom. Da, da, i ja sam se, kad sam probala, zapitala zašto se nisam toga ranije sjetila.
Bilo kakvo kuhanje bez ulja je s u p e r i jednako ukusno i sočno kao i s uljem. Sad mi je čak malo zlo kad razmišljam o zauljenoj hrani. Kad znaš da nijedna hrana ne mora biti zauljena. Još je više super sirova hrana ali polako.
kruh/
hranjenje u pekari ili Lidlu ne dolazi u obzir ako želite poboljšati svoje zdravlje, to je valjda svakome jasno. Ali ponekad ljudi koji peku svoj kruh od pšeničnog brašna nisu svjesni da to, iako je domaće, nije zdrava hrana. Da, nema aditiva i to je dobro, ali današnja pšenica je toliko nezdravo genetski izmanipulirana i sadrži previše glutena čak i za ljude koji ga ''podnose''. Već samo izbacivanje pšenice iz prehrane mnogim ljudima donese super poboljšanje u zdravlju. Vrijedi probati. Općenito nisam baš pobornik glutena u prehrani ali u početku, ako vam se čini da morate nešto, možete koristiti druge žitarice kao što su pir ili raž. Ili bar stare sorte pšenice. Od pira se može napraviti kruh s dizanim tijestom jednake teksture kao od pšenice, samo što je boljeg okusa. Ali ako niste neki ludi kruhojed, nemojte bolje ni to, nego si, ako baš morate na nešto namazati gvakamole, radije radite neke zamjene - da sad ne mlatim po sirovim dehidriranim krekerima jer ćete reći da nemate dehidrator i nemate vremena klijati heljdu ili ribati mrkvu, ima puno recepata po internetu za kruhčiće od kokosovog, bademovog, suncokretovog itd. ''brašna'' (možete iskoristiti ostatke od mlijeka od orašastih plodova, još i bolje jer su manje masni). U takvim receptima se često za povezivanje smjese koristi jaje, pa zato, tntntntn, jaje:
jaje/
ako koristite jaja kako biste povezali neku smjesu (falafel, palačinke, popečke, štatijaznam), nemojte više jer lanene sjemenke tako dobro obave posao! Kao zamjenu za cca 1 jaje (nemojte me za riječ...) potrebno je samljeti 1 jušnu žlicu lanenih sjemenki i umiješati u 3-4 jušne žlice vode. Nakon nekih pola sata (pa i manje), lan će pustiti sluz i tu smjesu možete koristiti umjesto jajeta. Možete istu stvar napraviti s cijelim lanenim sjemenkama ako ih želite imati u komadu u hrani..
vrhnje za kuhanje/
manju šaku suncokretovih sjemenki izblendajte u blenderu s 1-1.5 dL vode dok ne postane glatko i bez komadića. Dodajte u jelo umjesto vrhnja za kuhanje. Ima okus kao da ste radili s vrhnjem, pitajte Šekija ili vjerujte :D
pire krumpir/
kuhani krumpir izgnječen s gore opisanim ''vrhnjem za kuhanje'', suhim delikatesnim kvascem i malo himalajske soli - najbolji pire ikad, odobrili prijatelji svaštajedi!
mlijeko/
ako mislite da vam treba mlijeko uz žitarice za doručak ili želite staviti mlijeko u crni čaj ili kavu... napravite bademovo mlijeko - ne morate niti točno slijediti količine u ovom receptu, nakon par puta ćete vidjeti kako vam najbolje odgovara. I šaka badema na pola litre vode može biti dovoljna. Ako želite posebno slatkasti-kremasti okus, preporučam {badem : indijski oraščić} = {1 : 1}. Najbolje je.
svježi sir/
[ovo] i sve varijacije na temu...
šećer/
datulje brate! Što se sve može s datuljama, čuda. Za one čudake koji ne vole datulje (hihiii) - u kolaču ih nit ne osjetiš, osjetiš samo da je slatko. Grožđice su isto super. Rogač je isto sladak ali jako suptilno. A sada ako nekome baš fali (ali sumnjam da fali pored datulja) - postoji kokosov šećer, datuljin sirup, muscovado... Sve je bolje od rafiniranog šećera. Najbliže ustima što je ok da bijeli šećer dođe je u pilingu za lice.
ulja/
već smo otkrili da za dinstanje nije potrebno ulje. Sad bi neki pržili falafel u ulju. Ali vjerujte mi pliz da falafel i bilo kakve popečke možete ispeći u pećnici na suho i jednako su fini! Neke od tih stvari se mogu ispeći i na suho na dobroj tavi. Nisam od pečenja i prženja ali pišem ovo za one koji žele malo unaprijediti stare navike jer ih nisu spremni odbaciti. To je isto okej. Rafinirano ulje je skroz grozno i ne želite to u tijelu. To je čista masnoća koja je još k tome prerađena, uništena joj je prirodna struktura i lišena je svega imalo dobroga. Ja ne koristim niti hladno prešana ulja u prehrani jer mi je dovoljna količina masnoća koju dobijem iz orašastih plodova i avokada. Ali ako ste navikli na ulja, neka barem budu kvalitetna, hladno prešana i samo sirova (znači ne kuhaš s uljem nego ga dodaš naknadno ako moraš). I niti takvog ulja ne treba puno. Pola žlice u salatu sasvim dovoljno. Iako salata može biti jako fina i bez ulja. Bilo kakvo ulje (i hladno prešano) kao niti bilo kakav šećer (da, niti nerafinirani) nije cjelovita namirnica jer je izolirano iz svog prirodnog konteksta. Kada jedeš kokos, jedeš i vlakna i sve što se nalazi u njemu uz ulje. Isto vrijedi i za datulju i šećer. Naravno da su i kokosovo ulje i datuljin sirup daleko bolja varijanta nego bilo kakvo rafinirano ulje i bjeli šećer, ali tijelo će vam biti najzahvalnije ako masnoće i šećere unosite iz cjelovitih namirnica. Svi orašasti plodovi su puni masti, postoji i avokado i mladi kokos, a određena količina masnoća (jako mala doduše) postoji i u voću i povrću. Teško da ćete unositi premalo masnoća na niskomasnoj biljnoj prehrani. Ako imate neke sitne probleme kojih se nikako riješiti (recimo masnu kožu ili prištiće ili koju kilu viška), velika je šansa da unosite previše masti. Ja bih recimo mogla biti mršavija ali previše volim lješnjake (prije su bili indijski oraščići i masline na meti) pa ih jedem svaki dan, šta ćeš, možda i to prestanem. Ok mi je to neforsiranje, zato i pišem ovaj post.
brašno/
ako je samo za zgusnuti neku smjesu, mljevene zobene pahuljice su skroz okej. Može i mješavina mljevenih zobenih pahuljica i mljevenog lana. Ne treba vam pšenično brašno ni za što. Postoji i rižino brašno koje je sitnije i finije ako vam baš treba za nešto. Iako brašno...cjelovitost...pričali smo...bolje ne, al može ponekad...
sol/
himalajska ili morska! Zato što nisu čisti NaCl nego imaju druge minerale u sebi, koje ljudsko tijelo može iskoristiti. Neko povrće je već prirodno slano i zapravo bi idealno bilo izbaciti dodatnu sol iz prehrane (isto priča o cjelovitosti), ali glupo se tjerati na nešto i na kraju zamrziti svu tu hranu jer je bljutava. Sve se može polako. Meni je super zamjena za sol sušeni i mljeveni celer (najbolje listovi/stabljike, najslaniji su). On je prirodno dosta slan, a ne unosiš čistu sol. Čista sol potiče zadržavanje vode u tijelu i tako opterećuje organizam, tako da u svakom slučaju nije dobro previše.
alkohol i droge/
sumnjam da ste zapeli na ovom blogu ako su vam to važne sastavnice života... I ja sam cugala i šmrkala kemije u svoje vrijeme, svašta je ušlo u ovaj nos (sori mama), i to očito nije razdoblje života u kojem previše razmišljaš o zdravlju. Dobra vijest je da se s vremenom skroz oporaviš, čak i ako misliš da je to to i da si lud. Nemojte sad odustat od praćenja Lješnjak&Češnjaka, već sam barem 4 godine normalna. I ne, ne iskupljujem se nekakvim štreberskim načinom života i prehrane za učinjenu štetu nego zaista uživam u svemu što život donese. Danas mi je osjećaj od meditacije u šumi pored slapa stoput bolji od bilo kakvog tripa i mdme, ko hoće nek se ruga slobodno ali sreća je u tebi a ne u pivi i mdmi :~) Pišem ovo za prijatelje koji piju i drogiraju se. Svatko bira što mu je važno. Meni recimo već jako dugo nije došla želja da se uništim jer se toliko dobro osjećam svaki dan da mi se ne da to pokvariti.
Nadopisak (za moju prijateljicu Ivanu M.): Kao što ste već možda primjetili, dok ste na sirovoj hrani vam tijelo ''teže podnosi'' alkohol. To je zato što se brže čisti od svih gluposti i silno vam želi reći da alkoholu nije mjesto u vama, barem ne u velikim količinama. To nije samo bolesni mamurluk nego simptomi prirodnog čišćenja od otrova. Zato slušajte svoje tijelo i nemojte ga forsirati samo zato što je cuganje omiljena društvena aktivnost. Ako ne želite potpuno prestati piti, barem smanjite na onu količinu za koju vidite da vam ne šteti. Ako je to trećina pive, jebiga, trećina pive nek bude. Ili odlučite je li vam bitnija piva ili zdravlje.
kava/
kavu sam zavoljela još u osnovnjaku i uvijek sam ju pila jer mi je imala prekrasan okus, tako da ne znam kako je to biti ovisan o kavi. U srednjoj školi sam kroz par godina pila nekoliko kava dnevno i obožavala sam kavu, ali sam u tom razdoblju imala i neobjašnjive bolove u trbuhu. Kada sam prestala piti kavu vani i ostala samo na turskoj (bez mlijeka) koju sam si sama kuhala i počela piti više vode, prestali su mi i ti bolovi. Zadnjih 5 godina nemam naviku piti kavu, iako još uvijek jako volim taj miris i volim kuhati kavu (neke stare navike, štajaznam, volim i kuhati hranu koju ne jedem...). Kada ste većinom na sirovoj hrani, pa čak i samo cjelovitoj biljnoj, ne trebaju vam nikakvi stimulansi i vjerujem da vam čak niti ta ''jutarnja kava'' ne treba. Ali ako ju ne želite smo tako napustiti, onda ju barem pijte bez mlijeka (ili s nekim biljnim mlijekom) i uz dovoljno vode i nikako na prazan želudac. Kava zakiseljava tijelo, a za pravilno odvijanje svih vitalnih procesa, tijelo bi voljelo biti blago lužnato. Zato je dobro izbjegavati hranu koja zakiseljava (više nekom drugom prilikom, sad mislim da sam već pretjerala). I instant kava (neskafe) nije kava nego recept za uništit želudac, a ne kuha se ništa brže od prave kave. Kad pričam o kavi ne mislim na to nego na mljevena pržena zrna kave.
slatkiši/
Sirovi slatkiši su najbolji slatkiši! Ako možete bez posebnih šećera ili meda (samo s datuljama), još bolje. Za napravit neke sirove kuglice ili pločice vam treba 10 minuta, napravite ih hiljadu i imate za svaku krizu. Ja sam se odvikla od šećera i kupovnih slatkiša baš pomoću sirovih kolača, a danas mi ni oni više ne trebaju nego mi je voće glavna stvar.
skupe mašine/
mogu olakšati posao, ali vam ne trebaju. Ima toliko jeftinih sjeckalica i štapnih miksera (ili čak kombinacija štapni/mini-sjeckalica) danas za kupiti da stvarno ne vjerujem da netko baš nema para za to ako ima para za hranu i odjeću i režije. Ja se oblačim na Hreliću ali zato imam solidan blender. Naravno, svatko će uložiti u ono što procijeni kao bitnije.
kul azijske stvari/
kao što su razne alge, fermentirani soja sos (čitajte etikete), miso (-II-), sve vrste riže, rižino brašno i rižin papir za vijetnamske rolice mogu biti fora za uklopiti u prehranu s vremena na vrijeme. Ne morate ih (barem u Zagrebu!) kupovati u fensi bio eko organik dućanima ako niste pri parama, jer ih ima za puno, puno jeftinije po raznim azijskim grocery shopovima. Neću reklamirat, nađite!
kuhanje na pari/
skroz se isplati kupiti onaj metalni ''cvjetić'' za kuhanje na pari (ili naravno posudu od bambusa za kuhanje na pari, ali cvjetić je puno jeftiniji i ponekad praktičniji jer je sklopiv pa možeš i putovati s njim). Staviš u veliku rajnglu/tavu s malo vode na dnu, staviš povrće u ''cvjetić'', poklopiš, zapališ štednjak i kuhaš. Većina povrća se jako brzo skuha (3-5 min), a može se i samo na minutu opariti da bude polusirovo, to je isto fora. Jedino recimo krumpiru ili mrkvi treba malo dulje, ali opet kraće nego kad se kuha u vodi. Super je jer se sačuva više nutrijenata nego kod kuhanja u vodi, a meni nekako i sočnije bude kad je kuhano na pari.
i ne zaboravite/
da uz svu kuhanu hranu treba unositi i barem još toliku količinu sirove! Nema rižota, krumpira ili falafela bez velike salate pored. Nema. Može ponekad ali neka to ne bude navika. Vlakna iz svježeg povrća pomažu ostaloj hrani da se giba kroz probavni sustav, a i iz sirove hrane ćete dobiti puno više nutrijenata nego iz kuhane.
Za nagradu što ste pročitali sve ovo, evo vam jedna korisna FB grupa koju je otvorila Marina (Figgy) kako bi početnici (ali i iskusnjare!) u biljnoj hrani mogli razmjenjivati iskustva, pitati što ih zanima, stavljati slike svojih obroka ili biti inspirirani nečijom objavom. [evo grupa]. Olé!
No comments:
Post a Comment