Monday 23 May 2016

torta s kremom od marelica


Napokon jedna sasvim niskomasna torta. Jedina mana joj je što se ne može lako rezati vilicom, pa ju je najspretnije jesti iz ruke (iako sam u drugoj rundi shvatila da se to može lako izbjeći ako se jabuke ne presuše i ako se dobro izblendaju - onda bude mekano). Prva ideja mi je bila da napravim male ''košarice'' s kremom od marelice, ali nisam imala vremena niti kalupa.

što/
1 i 1/2 šalica sušenih jabuka (možete ih napraviti u dehidratoru ili u pećnici na 50 °C) - ne presušenih
1/2 šalice datulja
2-3 jušne žlice mljevenog rogača
prstohvat cimeta
1 šalica narezanih smrznutih banana
1 šalica narezanih smrznutih marelica
malo vanilije u prahu

kako/
Izblendajte jabuke, datulje, rogač i cimet u više ili manje homogenu masu. Po potrebi smjesu još malo izmijesite rukama i utisnite na tanjur ili u kalup. Neka rubovi ove baze budu savinuti (dakle oblikujte ju kao zdjelicu) kako krema ne bi curila van.
Izblendajte smrznute banane i marelice s malo vanilije u homogenu smjesu. Smjesa bi trebala biti teksture kao kremasti sladoled. Rasporedite ju po donjem sloju. Tortu možete čuvati u hladnjaku, ali najbolja je ako se odmah jede, dok krema ima teksturu sladoleda.

što ako/
Za ovu tortu vam baš treba dobar blender ili sjeckalica, nema varanja. I suhe jabuke i zaleđeno voće su pretvrdi za neku slabiju mašinu.




[ENGLISH]

apricot cream cake

I finally made a completely low-fat cake. It is almost impossible to eat with a fork (which can be avoided by using softer apples and grinding them very well), but it doesn't matter because it is so delicious and lovely to just grab with your hand and bite... Original idea was to make small cups filled with apricot cream, but I didn't have molds or time for that.

what/

1 + 1/2 cup dried apples (you can make them in a dehydrator or in an oven on 50 °C)
1/2 cup dates
2-3 tbsp ground carob
pinch of cinnamon
1 cup sliced frozen bananas
1 cup frozen apricots
a bit of vanilla powder or extract

how/
Blend the apples, dates, carob and cinnamon into a more or less homogeneous mixture. If needed, mix it a bit more with your hands. Press it into a cake mold or on a plate, leaving the edges up, so that they can hold the cream inside.
Blend the bananas and apricots, with a bit of vanilla, into a creamy, homogeneous, ice cream-like mixture and spread it on the base layer. The cake can be kept in the fridge, but it's much better to eat it right away, because the apricot-banana cream will have the texture of an ice cream that will later be lost. 

what if/
Sorry but there is no cheating on the fancy machines this time. You need to have something that is strong enough to break dried apples and frozen fruit.

Sunday 22 May 2016

varivo s gljivama i rezancima od povrća


Malo sam poludila za rezancima od povrća u zadnje vrijeme, a i topla hrana mi nije strana pa evo još jedne lagano kuhane s rezancima...

{za 4 osobe}

što/
1 srednja tikvica
1 srednji batat
1 velika mrkva
2 jušne žlice sezamovih sjemenki
6 polovica sušenih rajčica
8 srednjih shiitaka
150 g jablanovača
2 velika češnja češnjaka
malo soja sosa
malo suhog delikatesnog kvasca

kako/
Tikvicu, batat i mrkvu narežite na tanke rezance pomoću gulilice za povrće ili spiralizatora. Ostavite sredinu tikvice i mrkve, ubacite u blender zajedno s 2 žlice sezamovih sjemenki, malo delikatesnog kvasca i vode i dobro izblendajte. Rezance od batata i mrkve, narezani češnjak i narezane polovice sušenih rajčica stavite u ~700 ml vode i stavite na štednjak. Čim počne malo ključati, maknite s vatre (po želji pričekajte kratko da se ohladi) i ubacite unutra narezane gljive i rezance od tikvice. Dodajte umak koji ste pripremili u blenderu i malo soja sosa.

što ako/
Ovo se može pripremiti i bez kuhanja, samo prelijete sve zagrijanom vodom. Meni u zadnje vrijeme paše da si mrvicu skuham batat, mrkvu i češnjak, ali sigurno nekome više odgovara da je sve sirovo, pa si prilagodite.



[ENGLISH]

mushroom stew with vegetable noodles

{for 4 people}

what/
1 medium zucchini
1 medium sweet potato
1 large carrot
2 tbsp sesame seeds
6 dried tomato halves
8 shiitake mushrooms
150 g poplar mushrooms (Agrocybe)
2 big garlic cloves
a bit of soy sauce
a bit of nutritional yeast

how/
Make vegetable noodles from zucchini, carrot and sweet potato using a vegetable peeler or a vegetable spiralizer. Leave the middle part of the zucchini and carrot - put them in a blender with a bit of water, sesame seeds and some nutritional yeast. Blend it well.
Put the sweet potato and carrot noodles, chopped garlic and tomato halves in ~700 ml of water and heat it on the stove. As soon as it starts to boil a bit, remove it from the stove and add the mushrooms and zucchini noodles. Add the sauce that you made in a blender and a bit of soy sauce.

what if/
This stew can be made without cooking as well, just heat some water and pour over all the ingredients. I prefer a bit of very lightly cooked sweet potato and carrot lately. Someone will prefer it completely raw, make it however is best for you.

Saturday 21 May 2016

rezanci s umakom od špinata


{za 1 osobu}

što/
1 tikvica
1 srednji batat
3 šake mladog špinata
šaka svježih listova peršina
1 mali češanj češnjaka
1 mali mladi luk
malo ružmarina
malo origana
nekoliko indijskih oraščića (opcija)
malo suhog delikatesnog kvasca (opcija)
malo himalajske soli ili sušenog celera u prahu

kako/
Tikvicu i batat izrežite u rezance pomoću gulilice za povrće (ili spiralizatora ako ga imate). Tikvicu gulite dok ne dođete do sredine s košticama - taj dio ostavite za umak. Rezance od batata skuhajte na pari 2 minute, ili ubacite u vrelu vodu na nekoliko minuta i izvadite. Pomiješajte sa sirovim rezancima od tikvice.
Izblendajte sredinu tikvice sa špinatom, češnjakom, mladim lukom, peršinom, ružmarinom i začinima. Ako želite kremastiji sos, dodajte i nekoliko indijskih oraščića i sve skupa dobro izblendajte.
Prelijte umak preko rezanaca i promiješajte.

i još/
Batat se može jesti i sirov, ali ja ga volim malo skuhati jer je onda puno lakše probavljiv. Eksperimentirajte pa vidite kako vam najbolje odgovara.



[ENGLISH]

zucchini and sweet potato noodles with spinach sauce

{for 1 person}

what/
1 zucchini
1 sweet potato
3 handfuls of young spinach 
a handful of fresh parsley leaves
1 small garlic clove
1 small green onion
a bit of rosemary
a bit of oregano
couple of cashews (optional)
a bit of dried nutritional yeast (optional)
a pinch of himalayan salt or ground dried celery leaves

how/
Make noodles from zucchini and sweet potato using a simple vegetable peeler, or a vegetable spiralizer if you have one. Peel the zucchini until you reach the middle part that contains seeds - save that part for the sauce. Steam-cook the sweet potato noodles for 2 minutes, or cook them for a couple of minutes in boiling water. Take them out and mix them with raw zucchini noodles.
Blend what is left of zucchini with spinach and the rest of the ingredients into a smooth sauce. Cashews add some extra creaminess to it, and nutritional yeast adds a bit of a cheesy flavour. 
Pour the sauce on top of the noodles and mix it a bit to spread.

also/
Sweet potatoes can be eaten raw, but I prefer to steam them just a bit, because it makes them much easier to digest. Experiment and see what works best for you.

Friday 20 May 2016

torta s kremom od naranče


Odlučila sam da neću više stavljati toliko recepata koji uključuju puno orašastih plodova budući da ni sama ne jedem tako (jedem više manje voće i povrće, puno ugljikohidrata i što manje masti), ali evo vam još jedna masna ali slasna, kad je već tako fina. Ok je omastit brk povremeno!

što/

[podloga]
2/3 šalice datulja
1 šalica lješnjaka (namočenih 8 sati)
4 jušne žlice kakaa u prahu
malo vanilije u prahu
sitno kokosovo brašno - po potrebi

[krema]
1 i 1/2 šalica indijskih oraščića (po mogućnosti namočenih)
2 cijele naranče (s korom)
1 mali limun (s korom)
1/2 šalice datulja ili 2-3 jušne žlice datuljinog sirupa

kako/
Izblendajte lješnjake, 2/3 šalice datulja, kakao, i vaniliju u homogenu masu, i ako vam se čini premekano, dodajte kokosovog brašna i umijesite rukama. Smjesu utisnite u kalup za torte.
Zatim izblendajte u blenderu indijske oraščiće, naranče, limun i datulje, i po potrebi dodajte vode kako bi se smjesa što bolje izblendala i postala kremasta. Rasporedite kremu po podlozi i stavite tortu na nekoliko sati u zamrzivač kako bi ju bilo moguće narezati.



[ENGLISH]

orange cream cake

I am trying to post less and less recipes with a lot of nuts and replace them with less fatty solutions, but it is OK to enjoy a mighty and delicious dessert like this one every once in a while. 

what/

[base]
2/3 cup dates
1 cup hazelnuts (soaked in water for 8 hours)
4 tbsp cacao powder
a pinch of vanilla powder
fine coconut flour if needed

[cream]
1 + 1/2 cup cashews (preferably soaked)
2 whole oranges (with peel)
1 small lemon (with peel)
1/2 cup dates or 2-3 tbsp date syrup

how/
Combine hazelnuts with cacao, vanilla and 2/3 cup dates in  food processor or a blender. If the mixture seems too soft, add some coconut flour and mix it in with your hands, as if you were making a dough. Spread the mixture in a cake mold. For the cream, just blend all the ingredients (and if needed, add some water) until smooth and creamy. Spread it on top f the base layer and put the cake in a freezer for a few hours, until it thickens enough to be easily sliced.

Wednesday 18 May 2016

što fali životinjskoj hrani?


Da znate da iz biljne hrane možete dobiti sve što vam je potrebno, biste li i dalje jeli životinjsku?
Godinama sam jela meso zbog nekog kognitivnog atavizma da samo biljna hrana nije nutritivno zadovoljavajuća da othrani fizički zdravog čovjeka. Mislim da je u današnje vrijeme teško ne biti zatrovan takvim informacijama jer ih se servira na svakom uglu. Ljudi su zasipani njima od ranog djetinjstva.  Ako si anemičan, doktor ti vjerojatno neće preporučiti da jedeš neko tamno zelenje nego će ti reći da ubaciš u prehranu malo više crvenog mesa. Neki nutricionisti i doktori savjetuju da djeca piju kravlje mlijeko kako bi dobila dovoljno kalcija (iako ne znam kako je moguće da još uvijek ima ljudi koji u to vjeruju, ali eto, ima ih). Majke su nemalo zabrinute kada im djeca odluče postati vegani jer sigurno neće dobivati dovoljno nutrijenata za zdravi razvoj organizma.
Kada sam otkrila da ne samo da to sve nije istina nego čovjek može na biljnoj prehrani biti savršenog zdravlja, to mi je bilo dovoljno da pustim na miru sve mrtve životinjice i njihove tjelesne izlučevine. Već sam više puta pisala o tome kako je prirodna biljna hrana, za razliku od životinjske, lako probavljiva i ostavlja čovjekovom tijelu dovoljno energije da se obnavlja i izliječi od bilo kakve bolesti, pa o tome sada neću puno, već ću napisati ponešto i o drugim razlozima koji mi imaju smisla za izabrati biljnu hranu umjesto životinjske. Kada postoji toliko biljne hrane koja može ljudima dati potrebne nutrijente i energiju, čini mi se sebično i neodrživo jesti životinje samo ‘’zato što je to fino’’. Da preduhitrim onu dobru staru provokaciju (iako mislim da se ne krećem u takvim krugovima ali nikad ne znaš) - i biljke su živa bića, kako to da ti nije i njih žao jesti? Pa iskreno, najradije bih da ne moram ništa jesti. Ali ovaj ‘’argument’’ ne korelira baš sa zdravom logikom jer ljudi koji jedu meso zapravo posredno pojedu i više biljaka nego ljudi koji se hrane samo biljkama. Domaće životinje se hrane biljkama. Znači treba prvo njih nahraniti pa onda nahraniti ljude mesom. To mi se čini neodrživo kad pomislim da su mogli samo ljudi pojesti te biljke i najesti se, pogotovo u današnje vrijeme kada je glad u svijetu velika aktualna tema koja se tobože pokušava riješiti. Neću niti ulaziti u suvremene industrijske bolesnoće gdje krave jedu soju ili riblje brašno, ali to se događa i to je tek neodrživo. Prije sam pratila neke blogove o paleo prehrani (ne jedu se ugljikohidrati nego meso, životinjske masnoće i povrće, ali sve domaće po mogućnosti a ne iz dućana) jer su mi se svidjela neka razmišljanja njihovih autora i svakako su zagovarali prirodniji život on onoga kakvog vodi većina gradske populacije danas. Još uvijek ih često cijenim više nego neke agresivne vegane i slažem se s nekim razmišljanjima nevezanim za prehranu. Ali mislim da nije moguće prehraniti cijeli svijet na paleo prehrani, pogotovo ako se jedu samo životinje s nekakvih manjih obiteljskih farmi, jer za tako nešto treba puno prostora, puno biljaka, iscrpljuje se tlo a ne možeš nahraniti puno ljudi. Dakle ne postoji neki održivi način da se svjetska populacija prehrani životinjama. A o mesnoj industriji, industriji mliječnih proizvoda (koja je direktno povezana) i industriji jaja valjda ne moram pisati. Guglajte malo i pogledajte sami te užase ako niste već - za okoliš, za životinje, za ljude koji to jedu. Mislim da bi svatko tko kupuje meso i mlijeko i jaja u dućanu trebao barem znati kako je to završilo tamo. Ako probate pogledati neki dokumentarac o mlijeku iz dućana i dovršiti čašu mlijeka ili kavu s mlijekom ili puding od čokolade, vjerojatno ćete se izrigati. Isto vrijedi i za meso i za jaja iz velikih pogona.


[Na ovo mislim kad kažem da nije održivo. Zamislite da se umjesto samo polovice životinja koje se danas uzgajaju, počnu uzgajati biljke. Na svijetu može biti savršeno dovoljno hrane za sve ljude.]


Sada ću na trenutak zanemariti činjenicu da postoje velike industrije životinjskih proizvoda i napisati zašto, iako imam priliku nabaviti i domaća jaja, i sirovo domaće mlijeko i nekada sretne i zdrave a danas mrtve životinjice sa sela, ne jedem životinjsku hranu. Za početak, ne mogu se zamisliti da ubijam velike kopnene životinje i njih sam zapravo dosta rano počela izbjegavati u prehrani, ali vjerojatno već znate kako izgledaju ti trenuci lijenosti i odvratne nemarnosti kada si u nekoj situaciji izvan svoje ugodne svakodnevne rutine (recimo na terenu, kampiranju, ljetovanju) pa jedeš ono što drugi jedu jer ne želiš jesti samo rižu i salatu (danas nemam problema s jedenjem samo riže i salate:). Ne mogu bome niti pile ubiti, nisam nikad probala ali prilično sam sigurna da ne mogu jer mi je svaka životinja simpatična i slatka kad ju imam u rukama i hoću ju zagrlit čak i ako je debela i loše hranjena. Ako mi to ne treba da se prehranim, zašto bi umrlo zbog mene. Ne mislim ''ne treba da zadovolji moju filozofsku dušu ali ću biti anemična'' nego stvarno, zaista, ni u jednom pogledu, ne treba. Nije mi problem otkinuti list blitve, iščupati glavicu salate iz zemlje, otrgnuti jabuku s grane. Sigurna sam da će se mnogi poistovijetiti sa mnom.  

A sada kravlje mlijeko. To stvarno mislim da nije ni za kojeg čovjeka. Ne znam u kojem je svemiru prirodno oploditi kravu kako bi ju godinama mogli stiskat za sise da možemo piti ono što je zapravo hrana za tele. Priroda ga je s razlogom namijenila mladuncima krave, pa onda ono i sadrži sve što je potrebno jednom teletu na izraste u zdravu i jaku mladu kravu. Kravu, a ne čovjeka. Tu pričam o sirovom mlijeku zdravih životinja. Mlijeko iz dućana je otrov i osim što ne sadrži nutrijente zbog procesa prerade, sadrži mnoge tvari koje čovjek ne bi htio unositi u organizam ako malo razmisli. Također, suprotno popularnoj zabludi, mlijeko nepovoljno djeluje na mineralni sastav kostiju - jako zakiseljava tijelo (koje najbolje funkcionira kada je blago lužnato), pa se u svrhu neutralizacije oslobađa kalcij iz kostiju, koji bi inače služio za njihovu izgradnju. Meni je to dovoljno.

Što se tiče jaja, neću igrati na popularnu (i malo napornu) kartu s kokošjom mengom. Da, jaja jesu kokošja menstruacija ali mislim da nije u tome stvar jer ljudi danas jedu i puno bizarnije stvari od nečije menstruacije i mislim da to saznanje nije nešto što će većini ljudi ogaditi jaja. Čak mislim da ''sretna okolnost'' što kokoši nesu neoplođena jaja može nekoga samo dublje uvjeriti u ispravnost jedenja jaja. Današnje kokoši nesilice (opet, ne pričam o bilo kakvom industrijskom uzgoju jer to je toliko užasno da ne postoji nikakvo racionalno opravdanje za podržavanje nečeg takvog, nego pričam o domaćim životinjama sa sela) su hibridizirane kako bi se maksimalno povećao broj jaja koja snesu (inače, to vrijedi i za krave muzare i laktaciju). Također, kokoš bi trebala puno gnijezdo jaja doživjeti kao signal za prestanak nesenja, no ako se ta jaja svaki dan uzimaju, ona će stvarati nova što je naravno stres za njezin organizam. Ja ne mogu zamisliti da imam menstruaciju svaki dan...sigurno nisam jedina. Najbliži nehibridizirani srodnici današnjih domaćih kokoši nesu jaja samo nekoliko puta godišnje, dok neke druge vrste divljih kokoši nesu 10-ak jaja godišnje, što se vremenski poklapa sa sezonom parenja (logično). Odlučila sam da ako mi neka namirnica nije potrebna u prehrani, ne bih htjela da neka životinja proživljava nepotreban stres jer ja volim okus mekanog žutanjka.

Sad će možda zvučati malo neočekivano, ali s morskim životinjama mi je išlo malo sporije i njih sam najdulje nastavila jesti jer sam najviše voljela taj okus, a i vjerovala sam da je zdravo barem tu i tamo pojesti neku ribu. Još uvijek mislim da je, što se zdravlja tiče, puno više OK pojesti neku morsku životinju (ne iz uzgoja nego divlju) nego kravu, svinju ili pile. Ja ih ne želim jesti jer sam shvatila da mi ne trebaju kao hrana i nekako mi ih je tijelo samo prestalo tražiti kada sam prešla na biljnu hranu i zaista ne osjećam da mi tako nešto fali u prehrani. Zato mi nije logično podržavati njihovo ubijanje - postoje alge koje isto imaju okus mora pa ću to jesti ako mi dođe da pojedem more. Metode masovnog hvatanja morskih životinja za hranu mi se također čine dosta destruktivne, no sve što je masovno je često destruktivno (pa i uzgoj biljaka), tako da neću o tome ovom prilikom. A školjkaši ili škampi? Oni nemaju mozak... Mrtvo truplo nekog člankonošca (pogotovo ako je izolirano iz konteksta) neće još uvijek u meni izazvati neku navalu emocija. Možda je to zato što sam za vrijeme svog studija biologije vidjela mnoge mrtve člankonošce, ali njihove molećive oči i zaigrana ticala nemaju nekog velikog utjecaja na mene. Naravno da ih puno više volim vidjeti žive, kao i sve u prirodi, i simpatični su mi čak, i ne želim da ih boli, ali moram priznati da tanjur sa škampima ili dagnjama još uvijek ne vidim kao nešto odbojno (možda samo kao nešto za zamislit se, ali to je to zasad) nego mi čak i zamiriši ponekad, iako ne dobijem želju da ih pojedem. Možda će me netko sada zbog toga osuđivati ali nije mi to bitno, ne može čovjek forsirati neke osjećaje koje nema ili se natjerati da razmišlja na određen način. Te stvari dođu kad već dođu, kada ih je Svemir zamislio. Ako se čovjek nečega odriče, to znači da sam sebi laže i to je glupo. Meni je prirodno došlo da prestanem jesti ribu i druge morske životinje i nisam se htjela siliti da prestanem dok sam još mislila da je to OK. Jednog dana možda više neću moći gledati škampe na tanjuru ali za sada sam još uvijek tu gdje jesam i to je dio mog puta i ne želim ga prekidati nekim tuđim idejama koje ne osjećam. Zato mi je bezveze kada ljudi pokušavaju nametnuti veganstvo izazivanjem osjećaja krivnje kod drugih ljudi. Mislim i ja bih htjela da svi koji jedu meso i piju mlijeko a ne znaju otkuda to meso i mlijeko dolazi pogledaju nekakve klipove koji pokazuju život jedne krave-svinje-kokoši prije i za vrijeme klanja i da ih to barem natjera na razmišljanje, ali ne možeš agresivno pokušavati izazvati u nekome neke osjećaje i razmišljanja.


Sve ovo što sam gore pisala, osim velike odbojnosti prema bilo kakvoj industriji koja uključuje životinje (pa i industriji općenito), su nekakvi razlozi koje sam si stvarno posložila tek kad sam već bila prestala jesti svu tu životinjsku hranu. Ono što me zapravo namamilo u život bez životinjske hrane je bio apsolutni izostanak potrebe za nečim takvim. Jela sam toliko ukusne biljne hrane da jednostavno više nije bilo mjesta u danu ili tjednu za taj obrok koji uključuje ribu ili jaje. Uz hrpu voća i povrća sam bila dovoljno sita cijelo vrijeme, i čak mi je bilo žao da nisam više gladna jer postoji toliko fine biljne hrane! Ludilo! Ponekad bih se natjerala pojesti veliku šarenu salatu navečer samo zato što je tako fina. I uz to sve sam imala toliko energije koliko nisam nikad imala na životinjskoj hrani (iako sam se oduvijek hranila više-manje cjelovitom hranom, uz neke sitne prljave navike kao što je čokolada). I zdravlje mi se super poboljšalo i jednostavno nisam više htjela jesti nešto što mi očito ne treba, a vjerojatno i smeta. I onda kad sam pospojila da ne moram ubijati ili izrabljivati ništa što ima mozak da bih bila zdrava i da bi mi gurmanski porivi bili zadovoljeni, uff sreće!


Nekako mi se činilo logičnim da treba započeti od zdravog sebe ako želiš mijenjati svijet. Jebeš tobože prosvijetljene vegane koji jedu veganske hamburgere i vole životinje i mrze ljude. Nekako mi se logičnije čini da kreneš polako, središ svoj odnos sa samim sobom, pa s drugim ljudima, pa onda možeš stvarno voljeti životinje i Zemlju do mile volje. Naravno da ima puno sjebanih ljudi i teško ih je sve voljeti. Ali i ja sam čovjek, i vi, svi smo ljudi i svi na sličan način vidimo ovu stvarnost i sudjelujemo u njoj. Zato mislim da je glupo da se ljudi međusobno osuđuju i mrze ali u isto vrijeme žive za neku ideologiju.

Mene je za izbacivanje životinjske hrane iz prehrane inspirirala pozitivna promjena koju sam vidjela na nekim ljudima koji su se hranili samo biljkama, i kakvu sam htjela vidjeti i na sebi. Iako sam krenula u to skoro slučajno i bez nekih očekivanja, uskoro sam shvatila da je to jedna od najboljih stvari koje su mi se desile u životu. Jednostavno se čini potpuno prirodno i logično sad iz ove perspektive. Zato sada više nego ikad volim raditi večere za prijatelje i zato sad pišem ovaj blog, da možda nekome dam neku ideju ili poticaj koji mu baš fali. Mislim da je super iskoristiti ovaj virtualni svijet da se međusobno inspiriramo i potičemo, da rastemo u stvarnom svijetu. Pa hura za to!


Tuesday 17 May 2016

kako dinstati luk?

Pišem par mudrih za sve one kojima sline cure na fotke sirove hrane i voljeli bi nešto promijeniti u svojoj prehrani, ali ne baš ''toliko radikalno''. Jasno mi je da većina ljudi ne osjeća neku preveliku motivaciju ili razlog da pređe na sirovu hranu odmah sada ko iz topa, ili uopće ikad. Pogotovo ako su navikli na životinjsku hranu i puno kuhanog i malo povrća i voća... Za tako naglo mijenjanje navika čovjeku vjerojatno treba dobar razlog kojeg je sam sa sobom dokučio. Ali znam puno ljudi koji bi htjeli prestati jesti životinjsku hranu i rafiniranu hranu ali se osjećaju kao da im treba i ne znaju čime da ju zamijene. Skužila sam i da se neki prijatelji oslanjaju na mene da ću ih ''veganizirati'' (:D) ili predložiti plan za novi životni stil. Pišem ovaj blog zato da podijelim s ljudima ono što je meni puno puno pomoglo, pa mi je jako drago kad čujem da su nekoga motivirala moja blebetanja. Ali nemojte samo mene slušati nego istražujte i po internetu jer ima puno recepata i savjeta i filmića na jutubu i nešto ćete naći za sebe. S pametnom dozom kritičkog razmišljanja jer svaka budala može nešto objavit. Ja pratim ljude koji mi izgledaju zdravo i sretno i iskreno i za koje vidim da im stil života koji promoviraju doprinosi tom stanju. Ono što je po meni bitno u biljnoj prehrani je da se sastoji od cjelovitih namirnica (voća, povrća, orašastih plodova umjesto ulja, može i malo cjelovitih žitarica i mahunarki tko voli, krumpira...ali bez prerađene hrane) i da ima nizak udio masnoća. Puno ugljikohidrata i puno masnoća u prehrani nije dobra kombinacija, a ako želite opstati i biti zdravi na biljnoj prehrani, birajte dobre ugljikohidrate iz cjelovite hrane - voće je puno ugljikohidrata, da netko ne bi zabrijao, a postoje i drugi izvori, recimo krumpir i batat (i žitarice).. Zasada mi vjerujte, a u nekom od idućih postova ću pisati zašto biram ugljikohidrate iz hrane kao glavno gorivo za tijelo (kažem to jer pored današnjih LCHF prehrana neće svima odmah zazvučati logično).
Primijetila sam da ljudi ''postanu vegani'' i onda samo izbace životinjsku hranu ali i dalje jedu puno tjestenine, peciva iz pekare, kruha, ulja, variva sa zaprškom, pržene hrane, raznih kupovnih namaza, pasterizirane hrane, jela iz konzerve, ponekad ubace puno soje ili sejtana itd. I onda nakon nekog vremena skuže da su manje zdravi nego dok su jeli meso, a mesojedi jedva dočekaju da im kažu da je to zato što su vegani i nek si pojedu jaje ili malo piletine... Ali pričekajte, vegani, prije nego zagrizete piletinu (ako to ne želite). Stvar je u tome da dosta ljudi izbacivanjem životinjske hrane iz prehrane izbaci jedinu cjelovitu hranu koju su do tada jeli. Rafinirana hrana kao što je tjestenina, sejtan, kruh, sojini proteini i ulje popuni želudac ali ne pruža tijelu važne nutrijente. Ne može se tijelo izgraditi bez minerala (osim kod onih rijetkih sretnika koji žive od sunca i zraka). Zato je toliko važno jesti cjelovitu hranu. Ono sve gore navedeno možete jesti kao poslasticu jednom tjedno ili tako nešto, ali u međuvremenu se treba hraniti pravom hranom. Svježe voće, povrće, krumpiri, žitarice, mahunarke, orašasti plodovi, to sve dolazi u obzir kao izvor nutrijenata i energije. Tijelo se obnavlja i cijelo vrijeme nastaju nove stanice i moraš ga nečime zaista hraniti, a ne samo nahraniti lažnu glad lažnom hranom.
Ljudi zaborave da cjelovita hrana nije nikakav luksuz nego je to zapravo najjednostavnija hrana, u svom izvornom obliku. Suludo je da je danas lakše kupiti stotine prerađenih proizvoda, konzervi, čokoladica, tjestenina, instant kave i pašteta nego svježe sezonsko povrće. Dođeš u dućan i tisuće konzervi i zapakiranih gluposti vrišti s polica, a ono malo salate u kutku s povrćem je uvenulo iako je pošpricano tonom kemikalija jer stoji tu već tjedan dana. Nadam se da to nije samo meni nenormalno. Srećom, još uvijek uz sve to postoji i više nego dovoljno izvora prave hrane i zaista ne postoji pametna izlika da ju čovjek ne jede.
Jednom kada se čovjek oduči od navike da mu bilo što prerađeno uopće izgleda kao hrana, ne pada mu više na pamet da ode u pekaru ili posegne za nekom zapakiranom gluposti na polici dućana. Ja danas uopće ne vidim većinu stvari koje se vani prodaju kao hranu, a sjećam se da sam u srednjoj školi za užinu skoro svaki dan jela slance iz pekare jer sam mislila da moram, jer su koštali 2 kune. Odvratni su bili, nisam voljela te slance uopće. Kad sam krenula na faks, kupovala sam si hrpu čokoladica u menzi jer su koštale kunu i opet su bile ''najisplativija'' užina. A i bila sam ovisna o čokoladi... Danas ne mogu zamisliti ništa od toga kao hranu. Sve je stvar navike i čovjek može lako i brzo promijeniti navike ako shvati da one stare nemaju smisla.
No da ne skrenem previše... Počela sam pisati ovaj post zato da približim malo neke sitnice ljudima koji kupuju ručak u pekari a znaju da to ne valja i htjeli bi nešto promijeniti no ne znaju kako. Ako jedete kuhanu hranu, stvarno se isplati provesti pola sata dnevno u kuhinji da ju sami i pripremite jer onda znate što ste stavili unutra. Kada vani kupujete hranu, gotovo je sigurno da ćete unutra naći ulje i brašno i eventualno neko zamašćeno prekuhano povrće. Ovdje ću napisati par ideja kako izbjeći neke stvari kod kuhanja za koje većina ljudi misli da su neizbježne. Zapravo ćete si jako pojednostavniti život jer su i praktične. Ubacit ću i neke sitnice za koje me prijatelji često pitaju, ako se sjetim sad. Pa počnimo...

dinstanje/
na vodi! Da, da, tako je. Na vodi. Bez ulja. Luk, češnjak, đumbir, biber, što god volite dinstati. Može se savršeno podinstati na vodi. Očita prednost je ta što ne unosite nekakve izvitoperene od vrućine masne kiseline u svoje drago tijelo, ali moram dodati da je i dosta praktičnije: teže zagori jer kako voda isparava, tako možeš dodavati još vode i tako do mile volje, dok se luk ili štoveć ne podinsta; a kasnije je puno lakše oprati tavu jer se ništa ne zakori nego se sve lagano ispere vodom. Da, da, i ja sam se, kad sam probala, zapitala zašto se nisam toga ranije sjetila.
Bilo kakvo kuhanje bez ulja je  s u p e r  i jednako ukusno i sočno kao i s uljem. Sad mi je čak malo zlo kad razmišljam o zauljenoj hrani. Kad znaš da nijedna hrana ne mora biti zauljena. Još je više super sirova hrana ali polako.

kruh/
hranjenje u pekari ili Lidlu ne dolazi u obzir ako želite poboljšati svoje zdravlje, to je valjda svakome jasno. Ali ponekad ljudi koji peku svoj kruh od pšeničnog brašna nisu svjesni da to, iako je domaće, nije zdrava hrana. Da, nema aditiva i to je dobro, ali današnja pšenica je toliko nezdravo genetski izmanipulirana i sadrži previše glutena čak i za ljude koji ga ''podnose''. Već samo izbacivanje pšenice iz prehrane mnogim ljudima donese super poboljšanje u zdravlju. Vrijedi probati. Općenito nisam baš pobornik glutena u prehrani ali u početku, ako vam se čini da morate nešto, možete koristiti druge žitarice kao što su pir ili raž. Ili bar stare sorte pšenice. Od pira se može napraviti kruh s dizanim tijestom jednake teksture kao od pšenice, samo što je boljeg okusa. Ali ako niste neki ludi kruhojed, nemojte bolje ni to, nego si, ako baš morate na nešto namazati gvakamole, radije radite neke zamjene - da sad ne mlatim po sirovim dehidriranim krekerima jer ćete reći da nemate dehidrator i nemate vremena klijati heljdu ili ribati mrkvu, ima puno recepata po internetu za kruhčiće od kokosovog, bademovog, suncokretovog itd. ''brašna'' (možete iskoristiti ostatke od mlijeka od orašastih plodova, još i bolje jer su manje masni). U takvim receptima se često za povezivanje smjese koristi jaje, pa zato, tntntntn, jaje:

jaje/
ako koristite jaja kako biste povezali neku smjesu (falafel, palačinke, popečke, štatijaznam), nemojte više jer lanene sjemenke tako dobro obave posao! Kao zamjenu za cca 1 jaje (nemojte me za riječ...) potrebno je samljeti 1 jušnu žlicu lanenih sjemenki i umiješati u 3-4 jušne žlice vode. Nakon nekih pola sata (pa i manje), lan će pustiti sluz i tu smjesu možete koristiti umjesto jajeta. Možete istu stvar napraviti s cijelim lanenim sjemenkama ako ih želite imati u komadu u hrani..

vrhnje za kuhanje/
manju šaku suncokretovih sjemenki izblendajte u blenderu s 1-1.5 dL vode dok ne postane glatko i bez komadića. Dodajte u jelo umjesto vrhnja za kuhanje. Ima okus kao da ste radili s vrhnjem, pitajte Šekija ili vjerujte :D

pire krumpir/
kuhani krumpir izgnječen s gore opisanim ''vrhnjem za kuhanje'', suhim delikatesnim kvascem i malo himalajske soli - najbolji pire ikad, odobrili prijatelji svaštajedi!

mlijeko/
ako mislite da vam treba mlijeko uz žitarice za doručak ili želite staviti mlijeko u crni čaj ili kavu... napravite bademovo mlijeko - ne morate niti točno slijediti količine u ovom receptu, nakon par puta ćete vidjeti kako vam najbolje odgovara. I šaka badema na pola litre vode može biti dovoljna. Ako želite posebno slatkasti-kremasti okus, preporučam {badem : indijski oraščić} = {1 : 1}. Najbolje je.

svježi sir/
[ovo] i sve varijacije na temu...

šećer/
datulje brate! Što se sve može s datuljama, čuda. Za one čudake koji ne vole datulje (hihiii) - u kolaču ih nit ne osjetiš, osjetiš samo da je slatko. Grožđice su isto super. Rogač je isto sladak ali jako suptilno. A sada ako nekome baš fali (ali sumnjam da fali pored datulja) - postoji kokosov šećer, datuljin sirup, muscovado... Sve je bolje od rafiniranog šećera. Najbliže ustima što je ok da bijeli šećer dođe je u pilingu za lice.

ulja/
već smo otkrili da za dinstanje nije potrebno ulje. Sad bi neki pržili falafel u ulju. Ali vjerujte mi pliz da falafel i bilo kakve popečke možete ispeći u pećnici na suho i jednako su fini! Neke od tih stvari se mogu ispeći i na suho na dobroj tavi. Nisam od pečenja i prženja ali pišem ovo za one koji žele malo unaprijediti stare navike jer ih nisu spremni odbaciti. To je isto okej. Rafinirano ulje je skroz grozno i ne želite to u tijelu. To je čista masnoća koja je još k tome prerađena, uništena joj je prirodna struktura i lišena je svega imalo dobroga. Ja ne koristim niti hladno prešana ulja u prehrani jer mi je dovoljna količina masnoća koju dobijem iz orašastih plodova i avokada. Ali ako ste navikli na ulja, neka barem budu kvalitetna, hladno prešana i samo sirova (znači ne kuhaš s uljem nego ga dodaš naknadno ako moraš). I niti takvog ulja ne treba puno. Pola žlice u salatu sasvim dovoljno. Iako salata može biti jako fina i bez ulja. Bilo kakvo ulje (i hladno prešano) kao niti bilo kakav šećer (da, niti nerafinirani) nije cjelovita namirnica jer je izolirano iz svog prirodnog konteksta. Kada jedeš kokos, jedeš i vlakna i sve što se nalazi u njemu uz ulje. Isto vrijedi i za datulju i šećer. Naravno da su i kokosovo ulje i datuljin sirup daleko bolja varijanta nego bilo kakvo rafinirano ulje i bjeli šećer, ali tijelo će vam biti najzahvalnije ako masnoće i šećere unosite iz cjelovitih namirnica. Svi orašasti plodovi su puni masti, postoji i avokado i mladi kokos, a određena količina masnoća (jako mala doduše) postoji i u voću i povrću. Teško da ćete unositi premalo masnoća na niskomasnoj biljnoj prehrani. Ako imate neke sitne probleme kojih se nikako riješiti (recimo masnu kožu ili prištiće ili koju kilu viška), velika je šansa da unosite previše masti. Ja bih recimo mogla biti mršavija ali previše volim lješnjake (prije su bili indijski oraščići i masline na meti) pa ih jedem svaki dan, šta ćeš, možda i to prestanem. Ok mi je to neforsiranje, zato i pišem ovaj post.

brašno/
ako je samo za zgusnuti neku smjesu, mljevene zobene pahuljice su skroz okej. Može i mješavina mljevenih zobenih pahuljica i mljevenog lana. Ne treba vam pšenično brašno ni za što. Postoji i rižino brašno koje je sitnije i finije ako vam baš treba za nešto. Iako brašno...cjelovitost...pričali smo...bolje ne, al može ponekad...

sol/
himalajska ili morska! Zato što nisu čisti NaCl nego imaju druge minerale u sebi, koje ljudsko tijelo može iskoristiti. Neko povrće je već prirodno slano i zapravo bi idealno bilo izbaciti dodatnu sol iz prehrane (isto priča o cjelovitosti), ali glupo se tjerati na nešto i na kraju zamrziti svu tu hranu jer je bljutava. Sve se može polako. Meni je super zamjena za sol sušeni i mljeveni celer (najbolje listovi/stabljike, najslaniji su). On je prirodno dosta slan, a ne unosiš čistu sol. Čista sol potiče zadržavanje vode u tijelu i tako opterećuje organizam, tako da u svakom slučaju nije dobro previše.

alkohol i droge/
sumnjam da ste zapeli na ovom blogu ako su vam to važne sastavnice života... I ja sam cugala i šmrkala kemije u svoje vrijeme, svašta je ušlo u ovaj nos (sori mama), i to očito nije razdoblje života u kojem previše razmišljaš o zdravlju. Dobra vijest je da se s vremenom skroz oporaviš, čak i ako misliš da je to to i da si lud. Nemojte sad odustat od praćenja Lješnjak&Češnjaka, već sam barem 4 godine normalna. I ne, ne iskupljujem se nekakvim štreberskim načinom života i prehrane za učinjenu štetu nego zaista uživam u svemu što život donese. Danas mi je osjećaj od meditacije u šumi pored slapa stoput bolji od bilo kakvog tripa i mdme, ko hoće nek se ruga slobodno ali sreća je u tebi a ne u pivi i mdmi :~) Pišem ovo za prijatelje koji piju i drogiraju se. Svatko bira što mu je važno. Meni recimo već jako dugo nije došla želja da se uništim jer se toliko dobro osjećam svaki dan da mi se ne da to pokvariti.
Nadopisak (za moju prijateljicu Ivanu M.): Kao što ste već možda primjetili, dok ste na sirovoj hrani vam tijelo ''teže podnosi'' alkohol. To je zato što se brže čisti od svih gluposti i silno vam želi reći da alkoholu nije mjesto u vama, barem ne u velikim količinama. To nije samo bolesni mamurluk nego simptomi prirodnog čišćenja od otrova. Zato slušajte svoje tijelo i nemojte ga forsirati samo zato što je cuganje omiljena društvena aktivnost. Ako ne želite potpuno prestati piti, barem smanjite na onu količinu za koju vidite da vam ne šteti. Ako je to trećina pive, jebiga, trećina pive nek bude. Ili odlučite je li vam bitnija piva ili zdravlje.

kava/
kavu sam zavoljela još u osnovnjaku i uvijek sam ju pila jer mi je imala prekrasan okus, tako da ne znam kako je to biti ovisan o kavi. U srednjoj školi sam kroz par godina pila nekoliko kava dnevno i obožavala sam kavu, ali sam u tom razdoblju imala i neobjašnjive bolove u trbuhu. Kada sam prestala piti kavu vani i ostala samo na turskoj (bez mlijeka) koju sam si sama kuhala i počela piti više vode, prestali su mi i ti bolovi. Zadnjih 5 godina nemam naviku piti kavu, iako još uvijek jako volim taj miris i volim kuhati kavu (neke stare navike, štajaznam, volim i kuhati hranu koju ne jedem...). Kada ste većinom na sirovoj hrani, pa čak i samo cjelovitoj biljnoj, ne trebaju vam nikakvi stimulansi i vjerujem da vam čak niti ta ''jutarnja kava'' ne treba. Ali ako ju ne želite smo tako napustiti, onda ju barem pijte bez mlijeka (ili s nekim biljnim mlijekom) i uz dovoljno vode i nikako na prazan želudac. Kava zakiseljava tijelo, a za pravilno odvijanje svih vitalnih procesa, tijelo bi voljelo biti blago lužnato. Zato je dobro izbjegavati hranu koja zakiseljava (više nekom drugom prilikom, sad mislim da sam već pretjerala). I instant kava (neskafe) nije kava nego recept za uništit želudac, a ne kuha se ništa brže od prave kave. Kad pričam o kavi ne mislim na to nego na mljevena pržena zrna kave.

slatkiši/
Sirovi slatkiši su najbolji slatkiši! Ako možete bez posebnih šećera ili meda (samo s datuljama), još bolje. Za napravit neke sirove kuglice ili pločice vam treba 10 minuta, napravite ih hiljadu i imate za svaku krizu. Ja sam se odvikla od šećera i kupovnih slatkiša baš pomoću sirovih kolača, a danas mi ni oni više ne trebaju nego mi je voće glavna stvar.

skupe mašine/
mogu olakšati posao, ali vam ne trebaju. Ima toliko jeftinih sjeckalica i štapnih miksera (ili čak kombinacija štapni/mini-sjeckalica) danas za kupiti da stvarno ne vjerujem da netko baš nema para za to ako ima para za hranu i odjeću i režije. Ja se oblačim na Hreliću ali zato imam solidan blender. Naravno, svatko će uložiti u ono što procijeni kao bitnije.

kul azijske stvari/
kao što su razne alge, fermentirani soja sos (čitajte etikete), miso (-II-), sve vrste riže, rižino brašno i rižin papir za vijetnamske rolice mogu biti fora za uklopiti u prehranu s vremena na vrijeme. Ne morate ih (barem u Zagrebu!) kupovati u fensi bio eko organik dućanima ako niste pri parama, jer ih ima za puno, puno jeftinije po raznim azijskim grocery shopovima. Neću reklamirat, nađite!

kuhanje na pari/
skroz se isplati kupiti onaj metalni ''cvjetić'' za kuhanje na pari (ili naravno posudu od bambusa za kuhanje na pari, ali cvjetić je puno jeftiniji i ponekad praktičniji jer je sklopiv pa možeš i putovati s njim). Staviš u veliku rajnglu/tavu s malo vode na dnu, staviš povrće u ''cvjetić'', poklopiš, zapališ štednjak i kuhaš. Većina povrća se jako brzo skuha (3-5 min), a može se i samo na minutu opariti da bude polusirovo, to je isto fora. Jedino recimo krumpiru ili mrkvi treba malo dulje, ali opet kraće nego kad se kuha u vodi. Super je jer se sačuva više nutrijenata nego kod kuhanja u vodi, a meni nekako i sočnije bude kad je kuhano na pari.

i ne zaboravite/
da uz svu kuhanu hranu treba unositi i barem još toliku količinu sirove! Nema rižota, krumpira ili falafela bez velike salate pored. Nema. Može ponekad ali neka to ne bude navika. Vlakna iz svježeg povrća pomažu ostaloj hrani da se giba kroz probavni sustav, a i iz sirove hrane ćete dobiti puno više nutrijenata nego iz kuhane.

Za nagradu što ste pročitali sve ovo, evo vam jedna korisna FB grupa koju je otvorila Marina (Figgy) kako bi početnici (ali i iskusnjare!) u biljnoj hrani mogli razmjenjivati iskustva, pitati što ih zanima, stavljati slike svojih obroka ili biti inspirirani nečijom objavom. [evo grupa]. Olé!

Saturday 14 May 2016

ti sigurno imaš jako puno vremena

Uff, nemaš pojma kolko :D

Ponekad mi ljudi kažu da sigurno imam puno slobodnog vremena kad se stignem tako hraniti… Pa ono, ništa manje ili više od svakog prosječnog čovjeka koji živi u gradu. Još uvijek studiram - slušam predavanja, idem na praktikume i pišem ispite ko i ostali studenti, uz to radim diplomski rad, imam honorarni posao, idem na terene s kolegama biolozima i radim prirodnu kozmetiku, heklam kape i šijem odjeću i torbe za koju ekstra paru [ako koga zanima, tu su - Plavetna]. Srećom dragi zarađuje za režije pa ja stignem oprati veš, otići na plac, oprati wc i slične sitnice. Voljela bih raditi još tisuću stvari i bilo bi super kul kada bi čovjek mogao savršeno funkcionirati da spava recimo jednom tjedno po osam sati - onda bi bilo vremena za sve. Ali Priroda tako ne funkcionira. To znači da i ne ostaje baš toliko vremena za bavljenje hranom. Otkada jedem jednostavnu i većinom sirovu biljnu hranu, treba mi manje vremena za pripremu hrane nego ikad. Većina obroka mi se sastoji ili od 1-2 vrste voća (samo se najedem jabuka ili naranči) ili od nekog povrća (narežem u zdjelu, eventualno dodam narezane jabuke, malo polimunim, bok). Ponekad si skuham rižu ili krumpir jer se, otkada sam se vratila iz malog sunčanog raja na jugu Portugala u oblačnu zagrebačku zimu (ajde ok evo proljeća!), ponekad ne uspijem najesti samo od voća i povrća pa u tom slučaju skuham rižu, krumpir ili amarant i u to dodam svježe sirovo povrće, recimo špinat, malo posolim s himalajskom soli ili dodam soja-sosa i to je to. Znači ne može biti puno jednostavnije. Čak i za napraviti nešto ‘’složeno’’ kao što je bademovo mlijeko ili ‘’palačinke’’ od jabuke, treba mi oko 10-15 minuta ako ne računam vrijeme namakanja i sušenja. A i to namakanje i sušenje zahtijeva samo minimalno organizacije vremena u glavi, ništa posebno. Sve to mi ostavlja dovoljno vremena da se jednom tjedno malo više posvetim hrani (jer zaista volim pripremati hranu, neću lagati, jako me to zabavlja) i napravim neku sirovu tortu za prijatelje ili zalihu energetskih pločica od heljde i jabuke koja će onda trajati idućih tjedan-dva. Ili čak fermentirani sir ili neke krekere od povrća… To već spada u kategoriju od 20 minuta posla, možda pola sata, uf! I onda pofotkam to i stavim na blog. Većinu te hrane ja sama i ne jedem u nekim većim količinama (iako mi je jako fina..ali ipak volim jednostavnije obroke, od 2-3 sastojka) nego uglavnom podijelim obitelji i prijateljima. Njima fino, ja zadovoljna. Moram priznati da ne kužim one ljude kojima je i ovo previše vremena i koji se svaki dan hrane u menzi ili nekom fast foodu pod izlikom da nemaju vremena kuhati. Pa za skuhat rižu ili krumpir ti treba 15 minuta, skuhaš ujutro i poneseš na posao. I znaš točno šta si stavio unutra (a sigurno nije rafinirano ulje ili tona zaprške, kaj ne...). Ili još bolje, ako imaš neku pauzu zaletiš se do najbližeg placa pa kupiš jabuke i salatu. Stvarno ima toliko načina da se čovjek u gradu OK hrani, a ne uljučuju nikakav poseban trud ili hrpu slobodnog vremena. Svatko može ujutro dok pere zube staviti krumpir/rižu/amarant na štednjak, kad je gotovo pobacati neko povrće unutra i uzeti na posao. Ili još bolje, uzeti kilu jabuka i par listova salate u ruksak pa s tim na posao. Namjerno pišem taj krumpir s povrćem i jabuke i salatu jer će neki već reći da im je preskupo hraniti se samo sirovo. I meni je skupo ako biram uvijek najkvalitetnije voće i povrće ali nekako se uvijek čovjek snađe tako da jede ono čemu je debelo sezona pa je najjeftinije… A i zelena salata nikad nije skupa. Salata i sezonsko voće i šta ćeš više. Baš je prava zabluda da se čovjek mora svaki dan hraniti ne znam kako raznoliko. Zadnjih godinu dana se hranim najmonotonije u životu, a zdravlje mi se nevjerojatno poboljšalo, sretnija sam nego ikad i više nego ikad uživam u toj ‘’monotonoj’’ hrani. Zapravo je sve tako jednostavno u životu, mi ljudi samo volimo komplicirati. Većinu ovih recepata na blogu objavljujem zato da ljudi vide da sirova /niskomasna biljna većinom sirova/ prehrana može biti zanimljiva i puna okusa, ali meni je zapravo najdraže pojesti lubenicu za doručak. Ili 2 kile naranči. To mi je bolje od svih palačinki i čizkejka. I znate što je još baš genijalno? Kada jedete niskomasnu biljnu hranu, kada pripremate neko sirovo jelo ili čak kuhate nešto, ne morate prati suđe nego samo lagano isperete vodom i čisto je, ni spužva vam ne treba većinu puta. Evo vam još uštede vremena na djelu. A kad sam već kod kuhanja… U zadnje vrijeme sam pričala s puno prijatelja i poznanika koji su se baš zainteresirali za (sirovu) bljnu hranu, a ne znaju kako početi, što jesti i misle da će im to pojesti puno vremena i para. Možda ću zato uskoro objaviti i par ideja za lagano kuhane obroke, za ljude koji bi htjeli postupno preći na biljnu hranu - da vide da hrana bez ulja i životinja nije dosadna i da se jako brzo i jednostavno priprema. Neka nam nikad užurbani gradski život i hrpa obaveza ne bude izlika za nerad na sebi. Izlike su bezveze. :o)
Živili!

[fotkala ivanakatana]

Friday 6 May 2016

štangice od jabuke


Genijalno. Savršena terenska grickalica numero 3.
Inspirirano Marininim super receptom za knedlice [ovim tu].
Obožavam ih jer u njima nema masnoća niti žitarica. I nisu nenormalno slatke kao pločice od datulja.

a što/
dehidrirane jabuke (ne skroz suhe nego onako malo mlohave)
grožđice (ne previše da ne bude pre slatko)
narančina kora
limunova kora
cejlonski cimet

kako/
Sve izblendati multipraktku ili jačem blenderu, posložiti na ravnu podlogu i narezati. Mmm. Možete ih i uvaljati u sitno kokosovo brašno da ne budu ljepljive, ali meni nije bilo potrebno (ok, nisam imala kokosovog brašna).



[ENG]

apple bars

Perfect snacks for fieldwork!
I love them because they are fat-free and grain-free.

what/
dehydrated apples (not too dry, leave them a bit moist)
raisins (not too much, it may be too sweet)
orange zest
lemon zest
ceylon cinnamon

how/
Blend all the ingredients in a high-speed blender or a food processor, spread the mixture on a flat surface and cut into bars. You can cover them with fine coconut flour to avoid stickiness, but it is not necessary.
Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 3.0 Unported License