Tuesday 20 June 2017

danas


Danas sam ručala heljdinu kašu s batatom i tikvicom. Odlučila sam to podijeliti s vama jer me ponekad pitate kako imam vremena hraniti se zdravo.

Svako jutro, čim ustanem, mućkam kokosovo ulje u ustima 20 minuta (taj mini-ritual ću objasniti u davno obećanom postu o zubima) i to je očito vrijeme kada neću izvoditi neku od potencijalnih jutarnjih aktivnosti kao što je razgovor s dečkom, jedenje, pijenje vode ili joga. Od tih 20 minuta, 5 sam iskoristila da se razbudim, obučem i počešljam, a 15 da si skuham ručak (i usput pospremim kuhinju) jer sam znala da ću biti cijeli dan vani. Ubacila sam oko pola šalice heljdine kaše u lonac i prelila šalicom vode. Dodala sam začine i ostavila da se kuha 10-ak minuta (u nekom trenu sam trebala dodati još vode, da heljda ne ostane suha za vrijeme kuhanja), zatim sam dodala sitno narezani batat i ostavila da se kuha oko 5 minuta u polupoklopljenom loncu, i zadnjih 15-ak sekundi kuhanja sam ubacila sitno narezanu tikvicu i dodala himalajsku sol. Sve skupa sam stavila u termosicu za hranu i spremila u ruksak.

Ovo je samo jedna od mnogih kombinacija koje si pripremam za dane kada znam da ću biti dugo vani i ne da mi se komplicirati oko hrane. Sva jela se kuhaju 15-ak minuta i zasitna su a lagana, tako da ih mogu pojesti u pauzi i nastaviti s poslom bez da osjetim umor kao, na primjer, nakon obroka u restoranu. Neke od tisuću kombinacija su:

kvinoja + batat + grašak
heljda + crvena leća + mahune
amarant + batat + tikvica
riža + crvena leća + blitva
i sve ostale varijacije na temu.

Nedovoljno zasitno? Pokušajte ubaciti neke namirnice koje sadrže više proteina, kao što su slanutak, grah, tofu ili tempeh.

Nezanimljivo? Dodajte bilo koje prirodne začine koji su vam dragi i koji će vam jelo učiniti zanimljivijim. Ako vam je tijelo naviknuto na prerađenu hranu, šećer i junk food, onda je normalno da mu treba neko vrijeme da se privikne na okus stvarne hrane, koja ne sadrži šećer, rafinirane masnoće, bijelo brašno niti razne kemikalije. Nakon tjedan dana bez prerađene "hrane", prava hrana će vam biti nešto najukusnije što možete pojesti, čak i bez začina i previše soli. Onako kako bi i trebalo biti. Čisti kuhani krumpir? Rokaj.

Skupo? Heljdina kaša nije skupa, nisu niti leća, riža i sezonsko povrće. Batati su srednje skupi ali su fini pa se po meni isplati na taj način uvesti neku održivost u prehranu, budući da nećeš moći svaki dan jesti nešto što ti nije dovoljno ukusno ili zanimljivo. Ista stvar vrijedi za kvinoju i još neke namirnice koje koristim... Uvijek možete odabrati namirnice koje bolje odgovaraju vašem budžetu za hranu, ali mislim da si svatko tko se hrani samo biljkama može ovako nešto priuštiti.



No comments:

Post a Comment

Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 3.0 Unported License