o šećeru

Nedavno me prijatelj pitao jesam li pisala na blogu štogod o šećeru i zamolio da mu malo objasnim "istinu" o šećeru u prehrani. On je isto kuhar u restoranu i trudi se gostima ponuditi nutritivno što kvalitetnija jela i deserte. To me podsjetilo na onaj pravi, izvorni razlog zbog kojeg sam i počela pisati ovaj blog - da ljudima na neki lako shvatljivi način objasnim kako i zašto se vratiti cjelovitoj prehrani i kako iskoristiti prehranu baziranu na biljkama za postizanje optimalnog zdravlja. Svi ovi recepti nisu za ukras, već imaju svrhu - da inspiriraju svakoga tko je za to zainteresiran da uzme zdravlje u svoje ruke, počevši od prehrane.

Shvatila sam da stvarno nisam nikada pisala konkretno o šećeru. Jesam u kontekstu prerađene hrane, ali šećer nikada nije dobio vlastiti post. Možda je to zato što nisam htjela zalaziti u previše priča temeljenih na znanosti (nisam od religije generalno, mislim da to nije zdravo) koje ne vode daleko jer je na kraju važno ono što ti osjećaš u svome tijelu, a ne toliko ono što je netko dokazao. Lako postane zbunjujuće kada se oslanjaš samo na nečije interpretacije znanstvenih istraživanja dok pokušavaš shvatiti sebe i svoje tijelo. Priča o šećeru ima više strana i mislim da svatko treba izabrati onu za koju osjeća da njemu odgovara.

Meni je glavni razlog zbog kojega ne koristim bijeli i ostali rafinirani šećer u prehrani taj što je to u visokom stupnju prerađena namirnica - do te mjere da se ne radi više o pravoj hrani jer samo daje mozgu energiju trenutačno, ali ne pruža tijelu ostale dobrobiti koje bi svaka hrana trebala pružati. Ne sadrži nikakve mikronutrijente koji tijelu služe za izgradnju, obnavljanje i ispravno obavljanje vitalnih funkcija (to je generalno problem s prerađenom hranom odnosno namirnicama - bijelim brašnom, uljem itd.); ne dolazi uz prirodna vlakna koja bi usporila njegovu apsorpciju u organizmu i zato brzo nakon konzumacije prerađenog šećera dobivamo kratkotrajni "kick", no ubrzo se počnemo osjećati još umornije. Neisplativo? Neisplativo. Iako šećer nije droga, ovo je psihološki dosta slična pojava drogiranju kod ovisnika jer radimo nešto za što znamo da dugoročno nikako nije dobro za nas, samo za taj kratkoročni osjećaj olakšanja, ugode, podizanja energije. Još jedan razlog za izbjegavati šećer, ali i druge prerađene namirnice, jeste taj što tijelo u procesu njihove razgradnje troši svoju zalihu minerala, a ne dobivamo ništa "zauzvrat" kako bismo nadoknadili potrošeno. Zvuči kao dosta skup proces, a puno ljudi to radi svojim tijelima svakodnevno, neki čak i za svaki obrok.

Ako konstantno jedemo namirnice koje nam oduzimaju nutrijente, logično je da ćemo se dugoročno osjećati iscrpljeno, umorno i vjerojatno generalno manje spremno na sve izazove koje nam život nudi nego što bismo to htjeli. Osim toga, rafinirani šećer nepovoljno djeluje na imunološki sustav, smanjuje mogućnost tijela da se brani od patogena, zakiseljava tijelo i generalno doprinosi stanju u kojem će se lakše razviti bilo kakva bolest. Generalno ne volim ta neka zastrašivanja u stilu "ako jedeš ovo, desit će ti se nešto loše" jer vjerujem da su i stav i pogled na život jako važni faktori o kojima ovisi zdravlje pojedinca, ali isto je dobro znati - ako osjećamo da nešto nije u redu zašto je tako i kako pomoću prehrane doći do zdravlja i ravnoteže ako osjećamo da ju gubimo.

Niti jedna rafinirana namirnica nije dobra za ljudsko tijelo prosto i jednostavno zato što takve namirnice naše tijelo ne doživljava kao hranu u pravom smislu i ne može ih iskoristiti za izgradnju. A treba nam hrana koja je bogata mikronutrijentima jer se pomoću nje tijelo može cijelo vrijeme obnavljati i tako održavati zdravlje, što mu je i prirodno. Danas puno ljudi pati od teških bolesti koje su posljedica modernog doba i stila života, a ne genetike (odnosno onoga što nam je zapisano u DNK, pa prema tome valjda "predodređeno") kao što se rado vjeruje. Ako mi ne vjerujete, istražite o epigenetici, cijeloj grani znanosti koja se bavi upravo utjecajem vanjskih čimbenika (između ostalog i prehrane!) na ekspresiju gena. Većina ljudi ne razumije da svim sranjima koja trpaju u sebe zapravo oduzimaju svojem tijelu mogućnost samoregeneracije koja mu je inače prirodna.

Ako smatrate da vam pretjerana konzumacija šećera predstavlja problem - a iskreno, na temelju vlastitog iskustva, mislim da svakome tko konzumira bijeli šećer u bilo kojem obliku u većim količinama na dnevnoj bazi predstavlja, samo što i to treba moći priznati sebi i otvoriti vrata čitavom novom svijetu ugodnijeg postojanja u funkcionalnijem tijelu za koji mnogi i ne znaju da postoji - rješenja su raznolika i mislim da si svatko može odabrati pristup koji mu odgovara. Nije svima lako prestati konzumirati rafinirani šećer. Ja sam pokušavala godinama bez nekog dugotrajnog rezultata, sve dok mi Svemir nije poklonio dovoljno dobar razlog da doslovno preko noći prestanem jesti šećer i bilo kakvu rafiniranu hranu - situaciju u kojoj sam trebala spasiti svoje zdravlje i izabrala prirodni put (vjerujte mi, to je najugodniji put i nema nuspojave, samo osjećaj snage i kontrole nad vlastitim tijelom). Tada sam bila izabrala pristup temeljen više-manje na načelima paleo prehrane, i iako je to bio važan korak na putu do zdravlja, nije trajao dugo jer iz više razloga to nije bilo nešto što sam zaista smatrala ispravnim za sebe. Kažem "za sebe", jer nekome će možda tako nešto sasvim odgovarati. Paleo i ketogena prehrana se oslanjaju na što manji unos ugljikohidrata, a veći unos proteina i masti kao izvora energije. To se najčešće znači jedenje dosta životinjskih proizvoda. Nekome je to okej, ali recimo meni u toj priči, osim što nisam htjela jesti toliko životinjskih proizvoda, nikako nije sjelo to ograničavanje unosa ugljikohidrata i prirodnih šećera, primjerice iz voća. Kažem baš ograničavanje jer to i jeste bilo. Još uvijek vjerujem da žitarice nisu najbolji izvor ugljikohidrata za ljude, ali postoji toliko drugih cjelovitih biljnih namirnica iz kojih čovjek može dobiti ugljikohidrate kao gorivo za tijelo, ali i važne vitamine i minerale.

Čovjek voli slatke stvari ne (samo) zato što ima ovisnički mozak, već najvjerojatnije zato što prirodna želja za slatkim navodi jedinku da prepozna zrele plodove kao hranu. Zato vjerujem da je voće odličan izvor prirodnih šećera i ne mislim da je prirodno ograničavati količinu voća u prehrani. Osobno mi je bilo jako prirodno i logično doći do zdravlja uz prehranu baziranu na cjelovitim namirnicama biljnog porijekla, a želju za slatkim zadovoljiti voćem (o tome sam više pisala u neurednim i slabije artikuliranim ali iskrenim postovima davne 2015. ili tako nešto) i sirovim tortama zaslađenim samo datuljama ili drugim suhim voćem. To bih preporučila svakome tko želi smanjiti unos šećera ili potpuno izbaciti bijeli šećer. Čak i kolač napravljen od cjelovitih biljnih sastojaka (možete uzeti kao primjer bilo koji recept na ovom blogu) i zaslađen kokosovim šećerom ili javorovim sirupom je nemjerljivo bolji izbor za zdravlje nego tradicionalni kolač od brašna, mlijeka, ulja i šećera. Naravno da bi bilo idealno kada ne bismo imali želju niti za "zdravijim" kolačem ali ne mora i ne može sve biti idealno, a ovakvi kolači su dobar put prema rješavanju ovisnosti o bijelom šećeru i industrijskim slatkišima jer daju mozgu informaciju da smo pojeli nešto slatko, ali su nutritivno bogati i daju osjećaj zdrave sitosti bez potrebe za još jednim komadom, pa još jednim, pa još samo jednim obećajem, i bez osjećaja krivnje ako niti taj zadnji ne bude zadnji.

Cjelovita biljna prehrana je svakako moćan alat na putu prema zdravlju, a u kojoj mjeri primijeniti koji savjet i koliko "radikalno" očistiti prehranu od prerađene hrane je zaista individualno i ovisi o željama, mogućnostima i stanju pojedinca. Nekome tko se generalno osjeća zdravo ali bi se htio osjećati još bolje će kriška (ipo) torte od pirovog brašna ili sirove torte koja sadrži kokosovo ulje i agavin sirup dnevno biti sasvim dobar način za zadovoljiti potrebu za slatkim na zdraviji način. Netko drugi će odabrati biljnu prehranu zbog nekog većeg zdravstvenog problema, pa će se htjeti hraniti puno čistije i neće koristiti nikakva ulja, brašna niti zaslađivače, već će konzumirati isključivo cjelovite namirnice (većinom voće) kao izvor šećera. Što god izabrali, svakako će vam pomoći u postizanju optimalnijeg zdravlja.

A priča o šećeru je puno kompleksnija i dulja i šira, ali mislim da puno detalja nije uvijek nužno bolji izbor. Ovo sam ukratko napisala da potencijalno nekome pomogne donijeti odluku o kojoj je možda već neko vrijeme razmišljao ali mu je trebao dodatni poticaj ili pojašnjenje. Nadam se da će barem nekome pomoći na sličan način na koji su meni pomogle konkretne informacije kada sam tek istraživala o moći cjelovite biljne prehrane. Ako ste nekim slučajem pročitali sve do kraja i nemate potrebu izbaciti šećer iz prehrane, to je potpuno vaša stvar i wow, hvala na čitanju. Ako ne želite jesti šećer ali biljna prehrana nije nešto za vas, skroz kul, isto vaša stvar. Važno je da naučimo živjeti sretno i neopterećeno, i poštivati tuđi izbor. Nismo svi isti i nemamo istu ulogu na ovom svijetu, ali povezuje nas nešto dublje i izvornije od stavova i uvjerenja koja svakako nisu, ili barem ne moraju biti trajna. Sa šećerom ili bez, kako god želite. Živili!