Wednesday 24 April 2019

o zubima i starim navikama

Budući da je glavna tema ovog bloga hrana, a probava hrane započinje već u ustima, valjalo bi napisati i par mudrih o zdravlju zubi. Neću vam pisati ništa "znenstveno", niti o građi zuba i sastavu sline. Neću se pozivati na istraživanja jer koliko god je znanost korisna u mnogočemu, u nekim poljima ona može biti iskorištena za širenje nekih informacija koje nisu baš nepristrane. A i ne znam što većina laika misli kako znanost funkcionira... valjda samo zvuči opako kad se pozoveš na nešto što je znanstveno dokazano. Grupa znanstvenika provede određeno istraživanje, na temelju rezultata napiše zaključak da je, recimo, neka tvar dobra za suzbijanje nekog simptoma kod štakora (pa onda valjda mora biti i kod ljudi). Ja se ne bih uljuljkala u to, jer već sutra netko može završiti istraživanje čiji rezultati pokazuju upravo suprotno, ili, vjerojatnije, istraživanje čiji će rezultati pokazati da tvar x, iako dobra za rješavanje simptoma y, ima izrazito negativan utjecaj na organski sustav z, koji nadmašuje ranije dokazane "dobrobiti". Što još ne znamo o tvari x a pišemo puste novinske članke da ljudi čitaju? Znanost se isto lako pretvori u religiju za slijepe. Ono u što ja mogu vjerovati jer sam to osjetila i neposredno proživjela, je vlastito iskustvo. Napisat ću vam kakvo je moje iskustvo s održavanjem zdravih zubi; možda se netko pronađe u tome, možda nekoga potakne da bude sigurniji u vlastite metode.

Danas nije toliko lako izbjeći informacije kojima nas sa svih strana bombardiraju, a tiču se zdravlja. Treba imati na umu da sva ta bijesna propaganda uglavnom nije za naše dobro, već da nekome lova curi u džep. Tisuće tabletica, "ljekovitih" krema punih kemije, hrpa kozmetičkih proizvoda koji su sve jedan bolji od drugoga kako kažu reklame, paste za zube za djecu, odrasle, starce, hipije, za bijele zube, s više fluora, s manje fluora, biraj... Kada pitaš stručnjake, većina će ti reći "ne možeš bez paste za zube, moraš koristiti pastu, pa što ti je", ili "sve ok ali fluor, fluor je bitan" itd. Ne kažem da je to zato što su loši zubari, već naprosto prenose nešto za što smatraju da je istina jer su tako naučili. To većina ljudi radi s većinom stvari, kad bolje razmisliš, sve što radimo je na neki način naučeno. Kada pokazujemo nekome kako nešto pravilno napraviti, zapravo pokazujemo ono za što smo mi naučili da je pravilno. No tko kaže da je baš tako ispravno, tko je to odlučio? Često su to stvari koje su se ukorijenile kroz kulturu ili obrazovanje, pa ih niti ne preispitujemo. 

Mislim da je zdravo ponekad preispitati stvari, navike, stavove, čak i one koje nosimo sa sobom godinama i mislimo da su "dio nas". Njih posebno! Ako nam i dalje imaju smisla, ostat će, ne treba se bojati ponekad jednostavno malo razmisliti. Meni je super preispitivati stvari (ok, ne previše, mislim da to isto može malo izludjeti čovjeka; umjerenost je uvijek ok!) jer tako svaki dan nešto naučim. Ne samo one stvari koje mi se ne sviđaju, već i one za koje sam se uvjerila da za mene funkcioniraju. Preispitam ponekad i ovu biljnu prehranu, svoj duhovni put, svoju ljubavnu vezu, stavove, navike... Ne (nužno) zato da bih ih odbacila, nego zato što se ne želim uljuljkati u naviku da nešto radim "jer se to tako radi". Hoću raditi stvari zato što meni imaju smisla, hoću vidjeti u kojoj mjeri mi neki stav ili navika koju imam već godinama još uvijek rezonira, a u kojoj mjeri je još samo to, navika. Trudim se što svjesnije živjeti svaki trenutak svog postojanja (trudim se, ok.. kad se baciš u "stvarni svijet", svijet izvan samo vlastite glave, svojeg mira, promišljanja i zapisivanja, normalno da nije sve tako savešeno nit si više sam svoj heroj cijelo vrijeme), što uključuje i odbacivanje obrazaca za koje vidim da mi ne trebaju ili smetaju.

E sad, ovo sa zubima. I tuširanjem bez sapuna, pranjem kose pomoću biljaka, i cjelovitom prehranom, nejedenjem prerađene hrane i tisuću drugih "alternativnih" stvari - to mi je došlo stvarno lako, prirodno i logično. Skroz mi je imalo smisla iz više razloga - brinem o zdravlju, volim da sve bude što prirodnije, jednostavnije, praktičnije, minimalistički, neopterećeno. Tako sam sretnija. Ovo se sve uklapalo u tu neku, ajmo nazvat filozofiju, ali zapravo prirodnu postavku koju sam oduvijek osjećala. Zašto bih radila sve te stvari koje drugi ljudi rade ako meni uopće ne pašu? Zašto biste vi? Ako ste dovoljno sigurni u to što radite, neće vam biti važno što vas netko ne razumije, možda čak ismijava ili priča gluposti iza leđa. Ne trebaju vam sve iste navike da se uklopite među ljude. Netko će vas razumjeti, netko neće, sve ok, to je isto dio života. Ne živimo da bismo svima ugodili, a na svoju štetu. 

Zašto sam prestala koristiti pastu za zube? Pa jednostavno jer mi više nije imalo smisla stavljati deteržent i hrpu kemikalija u usta samo zato što, kao, lijepo miriši. Prije više od 9 (deveeet) godina prestala sam koristiti pastu za zube iz dućana i počela prati zube pomoću zelene gline, suhih biljaka ili himalajske soli. I znate što? Imam zdrave zube! U zadnjih par godina mi je zubar izbrusio (prve u životu a imam 27 godina) površinske mikrokarijese na dva zuba, ono malo sivog u fisurama što jedva osjetiš kad brusi, a nastalo je tijekom i nakon jako napornog posla koji je zahtijevao puno predanosti i ostavljao malo vremena za išta drugo, i gdje su mi moje zdravlje i prehrana uspjeli skliznuti s prvog mjesta. Iako vjerujem da i takve stvari tijelo može samo popraviti uz životni stil koji to podupire, tada sam upravo zbog posla i stresa (jebiga) pristala na "moderne metode", tj brušenje toga. I kuži sad ovo, znači ja oko mikrokarijesa u fisuri zuba pravim "stvar", a imam skoro savršene zube kakve bi vjerojatno mnogi poželjeli. A šta radim, ništa. Perem zube glinom, radim "oil pulling" (mućkanje ulja u ustima, google ili pričekajte neki od idućih postova) i jedem pravu hranu... jednostavno. A najbolje stvari najčešće i jesu jednostavne.

Prije nekih pet godina, kad sam se sašila s bicikla glavom u asfalt, ni više ni manje nego ravno na lice i zube, u nekom kontekstu sam uspjela promrmljati zubaru na hitnoj koji mi je lijepio prednje zube da se ne klimaju kako ne koristim pastu za zube. Šok i nevjerica veća nego na moj natečeni krumpir od lica u tom trenu. Pa kako to misliš ne koristiš, pa jel znaš da moraš koristit pastu, pa zubi će ti propasti. Nakon što je sve polijepio, detaljno mi je pregledao i ostale zube, možda zbog te izjave o pasti. Kasnije me pitao koliko dugo već ne koristim pastu. Bubnula sam četiri godine, iako mislim da je bilo i dulje. Rekao mi je "što god da radiš, nastavi tako raditi jer očito funkcionira, imaš odlične zube".

Slična situacija mi se dogodila par godina prije toga, dok su mi vadili umnjak koji je bio rastao u meso (tada nisam znala za bolje, napisat ću nešto o tome u idućem postu). Nakon sat vremena krvave borbe nisam više znala gdje sam, ali sam opet na spomen paste za zube ladno odgovorila da ne koristim ta sranja (zapravo je bilo jer su mi preporučili vodicu za ispiranje usta, pa se priča nadovezala na pastu). Ne sjećam se što je zubar rekao na to, ali se sjećam da sam dva tjedna kasnije srela na nekom sajmu mladu zubaricu koja je tamo bila na praksi i koja mi je zašila ranu. Rekla je da me se sjeća, da sam ja ona cura koja je rekla da ne koristi pastu i da je to zapamtila jer imam jako lijepe i zdrave zube. Pitala me što koristim za njegu zubi.

Vidite da nekad, posebno kada se radi o vlastitom zdravlju i dobrobiti, treba biti tvrdoglav i raditi po svome bez obzira što ljudi pričaju ili sugeriraju. Ne samo nekad, nego dosta često. Mislim, naravno, ako ste sigurni u to što radite i znate da to funkcionira za vas. Zaključak priče o zubima bi bio otprilike ovakav: dok god hranite svoje tijelo pravom, cjelovitom hranom, ono će se, ako je zdravo, moći samo regenerirati i izgrađivati. Zubi nisu iznimka. Ipak, kako danas čak niti cjelovita hrana ne mora biti najprirodnija, poželjno je redovito očetkati zube kako bismo uklonili naslage ispod kojih bi eventualno moglo doći do propadanja zuba. To možete raditi i samo četkicom, ali možete koristiti i primjerice zelenu glinu, malo himalajske soli, sušeno lišće stevije... Nakon što neko vrijeme ne koristite industrijsku pastu za zube, vjerojatno ćete imati osjećaj kao da vam je usna šupljina zdrava i čista, primijetit ćete kako nemate više zadah, i sve u svemu, sigurna sam da ćete biti zadovoljni svojom novom navikom. Ako uz to dodate i "oil pulling" (napisat ću zaseban post, obećajem), moguće da se nećete više htjeti vratiti staroj rutini.
Neću se više raspisivati, mislim da je bilo dosta za ovaj put, ali zubi će se vjerojatno pojaviti u još nekoliko postova.
Živili zdravo, žvakali sretno, puse bok!


No comments:

Post a Comment

Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 3.0 Unported License