Saturday 15 April 2017

je li zdrava hrana skupa i bljutava?


Što je uopće zdrava hrana? Hrana koja može otrčati maraton i koja nije dobila prehladu ove zime? Hrana koja nema visoki krvni tlak? Kojem uopće od tisuća tumačenja zdrave hrane možemo vjerovati? Veganska ili paleo, niskomasna ili ketogena, ili jednostavno cjelovita i raznolika?

Inače izbjegavam nazivati hranu zdravom, jer neće svaka hrana imati potpuno isti učinak na svaki organizam, a i hrana je samo jedan od faktora o kojima ovisi ljudsko zdravlje. Također mislim da hrana u svojem pravom značenju i treba biti nešto što vodi zdravlju, pa je pojam zdrave hrane pomalo redundantan. Shvaćam da u u svijetu u kojem danas živimo ljudi nazivaju svakakve proizvode hranom samo ako imaju okus i mogu se prožvakati i progutati, pa termin "zdrava hrana" ipak ima nekog smisla, no i njegovo se značenje proširilo na skupe i nepotrebne dodatke prehrani dok ona prava hrana nerijetko ostaje zasjenjena i zaboravljena pored svega toga. Primjetila sam da ljudi koji imaju naviku jesti nutritivno siromašnu hranu često imaju predodžbu o zdravoj hrani kao nečemu skupom i egzotičnom što se može kupiti u trgovinama zdrave i ekološke hrane. Meni su te trgovine jedna od zadnjih mjesta na koja bih otišla u potrazi za zdravom hranom jer i tamo se, kao i u običnim prodavaonicama, prodaje uglavnom prerađena hrana, ponekad puna šećera i ulja, koja je skuplja samo zato što ima certifikat o ekološkoj proizvodnji. Ima tamo i korisnih stvari, naravno, i drago mi je da postoje takvi dućani, no oni nisu glavno mjesto gdje bi čovjek koji se želi zdravije hraniti trebao kupovati namirnice (osim možda voća, povrća i sjemenki, no svega toga ima na placu po puno pristupačnijim cijenama).

Prava, cjelovita hrana koja tijelu omogućuje najbolje zdravlje je upravo ona najjeftinija i najlakše dostupna hrana koja se može kupiti na placu od domaćih malih proizvođača. To su sezonsko voće i povrće, krumpiri, pa čak i neke žitirice i mahunarke. Nekome tko sve u svemu živi dovoljno zdravo i osjeća se dobro i puno energije, nisu niti potrebni skupi praškovi egzotičnih bobica, razna superhrana ili dodaci prehrani. Ljudi često misle da ako se "zdravo hraniš", sigurno moraš jesti puno chia sjemenki, goji bobica, spiruline, acai praha i što je već sada moderno i trošiti hrpu novaca na ta čuda prirode. Te namirnice mogu u nekim slučajevima biti itekako korisne, ali zapravo je puno jednostavnije i jeftinije održavati tijelo zdravim hraneći se kvalitetnim, svježim, neprerađenim lokalnim i sezonskim namirnicama. Ovdje, naravno, pričam o cjelovitoj niskomasnoj biljnoj /veganskoj/ prehrani na kakvoj sam i sama iskusila najbolje zdravlje i koja je jedan od razloga zašto se osjećam odlično. Cjelovita biljna prehrana je zapravo sama po sebi relativno niskomasna, no ponekad to istaknem kako bih naglasila da u pravilu ne koristim ulja, niti se prežderavam orašastih plodova i sjemenki.

Mislim da je najveći problem većini ljudi taj što su ovisni o šećerima i uljima, pa im u početku bude teško jesti tako čisto i često dobiju poriv da pojedu neku čokoladicu ili neki junk food. Za tu fazu odvikavanja je dobro uvijek imati u kući nešto što možeš ubaciti u blender i napraviti brzinski desert (datulje, smokve, bademi/sezam, zobene pahuljice, kakao), a što se tiče slane hrane, i najobičnija kuhana (smeđa) riža s lećom može postati superzanimljiva ako se dobro začini (ja inače baš i ne koristim začine jer sam se odvikla, ali znam da ljudi vole). Salata može dobiti savršeno bogati okus ako se prelije umakom od suncokretovih sjemenki ili sezama (namjerno spominjem najjeftinije sjemenke) i limuna. A superhrana, kao što su chia sjemenke, goji bobice, maca prah, spirulina i ostalo su stvari koje mogu čovjeku dobro doći ako mu je zdravlje u nekom trenutku malo klimavo, ali nisu nešto što bi ljudi trebali jesti svaki dan pored tolike količine raznolike lokalne, priuštive hrane. A i te namirnice nisu neki ogroman luksuz - jednom kupiš, trošiš pomalo i imaš mjesecima, tako da na kraju ne ispadne uopće skupo.

Dakle, cjelovita bljna prehrana, čak i ako ponekad uključuje superhranu, može lako ispasti jeftinija od standardne prehrane koja uključuje prerađenu hranu (čokoladice, čips, razne deserte iz dućana i gotovu hranu), meso, mliječne proizvode i jaja. Druga je stvar ako netko "zabrije" na zdravu hranu pa kupi hrpu superhrane i fensi veganskih dodataka prehrani, ali uz to nastavi jesti jednake količine prerađene i životinjske hrane. Onda to nije niti zdravo niti jeftino, a i pitanje je koliko zdravlja tijelo može iscrpiti iz superhrane dok je opterećeno ostalim (s)tvarima koje se unose u njega...

A što se tiče okusa - pišem ovaj blog između ostalog zato da pokažem ljudima da cjelovita biljna prehrana i bez previše uloženog truda i vremena može zanimljiva i puna okusa. Da, ponekad koristim malo skuplje sastojke u receptima, recimo orašaste plodove, chia sjemenke, psyllium, sirovi kakao, datulje... Ali to je zato što mislim da ako već radiš tortu jednom u dva mjeseca (pa da je i jednom tjedno, bilo bi u redu), možeš napraviti da bude stvarno fina i zdrava (hihi) i da ljudi pošteno uživaju u njoj. Opet se malo vraćam u priču o parama, ali meni recimo nije normalno da se rade torte od bijelog brašna i šećera samo zato što je to jeftino. Pa zdravlje je toliko vrijedno da ne bi trebalo imati priduženu novčanu vrijednost vrećice brašna, nego ako već jedemo slatkiše, bolje je pojesti tortu od cjelovitih namirnica jednom mjesečno nego tortu od bijelog brašna i šećera svaki dan. Bolje i za zdravlje i za novčanik na kraju.

Jasno mi je da je to samo moj osobni ukus, ali meni se većina klasičnih torti (s biskvitom od bijelog brašna i šećera i kremom od margarina, kakve se mogu naći u mnogim slastičarnicama) gadila još od djetinjstva i zapravo istinski uživam samo u jednostavnim kolačima od cjelovitih sastojaka, onima kakve ljudi često nazivaju zdravim kolačima. To nije zato što ne volim slatko - mislim da čak malo previše volim slatko - nego jednostavno zato što mi imaju više okusa i zasitni su, pa čovjek nema potrebu pojesti pet šnita za redom nego je zadovoljan nakon jedne (a ja nakon 2...). Ovo je bila čista projekcija jer nekad sam znala pojesti puno, puno rafiniranih slatkiša u jednom mahu samo zbog šećera u njima, i iako sam bila svjesna da mi uopće nisu ukusni, dopuštala sam tom porivu da bude "jači od mene". Danas mi je jasno da tijelo traži slatko i ukusno jer u prirodno slatkoj i ukusnoj hrani, kao što je recimo voće, ima mikronutrijenata koji su mu potrebni za izgradnju. Zato, kada dobijem jaki poriv za slatkim, neću pojesti neki nutritivno siromašni slatkiš, nego ću pojesti datulje, grožđice ili neku sirovu pločicu - hranu za koju znam da mi neće samo prevariti mozak, već i nutritivno zadovoljiti tijelo. Možda valja spomenuti da, kada se čovjek riješi rafiniranog šećera, ulja i brašna u prehrani, počne puno više cijeniti prirodne okuse, pa će mu puno više značiti npr. nekoliko smokava nego nekakav ušećereni keks. To je nešto što stvarno shvatiš tek kada sam osjetiš.

Iako većina ljudi koji čitaju ovaj blog dolazi ovdje zbog toga što im se sviđa moj način prehrane i recepti, ponekad dobijem komentare i od ljudi koji vole jesti sve te nezdrave pizdarije i koji misle da je bilo kakva "zdrava hrana" bezokusna i odvratna. I što da kažem na to? Pa to je njihova stvar. Svatko se brine za sebe i svoje tijelo onako kako želi. Ovaj blog ne pišem za nekoga tko ne želi razumjeti vezu između hrane i zdravlja i tko je uvjeren da voli bijelo brašno i rafinirano ulje, njegova stvar, nego za ljude koje zanima cjelovita biljna prehrana i koji me stalno pitaju za recepte. Ne pokušavam nikome nametnuti nekakvu novu religiju ili kult zdrave hrane, ne želim nikoga prisiliti na veganstvo niti promovirati skupe chia sjemenke ili maca prah. Samo dijelim svoje oduševljenje time kako niskomasna cjelovita biljna hrana može biti savršeno ukusna; oni kojima sam kuhala i pripremala hranu su se uvjerili u to, a zato je i nastao ovaj blog, kako bih mogla podijeliti recepte s prijateljima. Veseli me i to što primjećujem da se na ovakvoj prehrani čovjekovo tijelo samo liječi, i mislim da bi više ljudi trebalo to znati prije nego krene koristiti razne tabletice za maskiranje simptoma nekih bolesti. Opet - ljudi koji misle da vole tabletice iako znaju da ih to ne liječi nisu neka ciljana publika za koju pišem i nemam ih potrebu uvjeravati da je moj način bolji od njihovog. Svatko je odgovoran za svoju sreću i zdravlje. Na ovom blogu pokušavam podijeliti neka korisna saznanja do kojih sam došla i koja su mi olakšala život, u nadi da će te informacije još nekome pomoći (rekoste mi da već jesu, eto super).

Dosta sam mljela, ajd bok! Budite dobri, sretni, zdravi, živi, volite se. Ko hoće.:)


No comments:

Post a Comment

Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 3.0 Unported License